Kako otići kad nisi ni sam siguran da to želiš?
Brojim 11 dana od prekida...otišla sam, rekla da ne mogu tako, objasnila zašto...shvatio je, ne gnjavi, ne zove...iako bi ja to željela, da me opsjeda i bori se za mene...za promjenu...no to ne bi bio on.
Čini mi se davno i daleko ponekad sve to...ponekad (sad) pregovaram sama sa sobom i moljakam za možda samo još koji mali zagrljaj...samo par njih. Jedan dan za one dobre stare dane...
Odvratno je prekidati nešto što je trajalo pet godina. A već sam drugi puta prisiljena napraviti tako nešto. Ne možeš zajedno, ne ide, sve si probao...i nije tako očajno ni strašno, tim je teže odlučiti da nije dovoljno dobro. Iako negdje duboko u sebi jako dobro znam da nije dovoljno dobro.
Teško je zaboraviti na plavi pogled...sve one neke sretne dane...o, da, ulovilo me. Nostalgija. Iako negdje u sebi znam da sam odlučila i da nema natrag...voljela bi da ima...
Post je objavljen 14.10.2015. u 19:35 sati.