Put bez sjećanja...
„Nešto sam što nisam.
I zato sam sada to što jesam.
A nisam ništa.“
Julije Knifer
Meandar,
vijugava rijeka,
zrcalo kozmičkog
kretanja,
okrutnost
labirinta
strahova.
Između nas
vir apsurda
i praznina
iza horizonta
nadanja.
Tvoja silueta
na drugoj obali
Meandra.
Tamo
umire cvijeće.
Na obzoru zasjaše
dva sunca,
u tvom pogledu
stih,
u smrti se sniva.
Slijedih glas ljubavi,
koračaj,
ne okreći se,
u njegovom srcu
još cvijeta ruža.
U kapima Meandra
uvojci pomrčine
zasjaše sunčanim
pramenovima.
Vrijeme tihog umiranja
je opozvano,
obgrlio nas je
šum jutra.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ zbirka pjesama, Klub Snova, Zagreb, 2014.
foto... meandri... J. Knifer
Post je objavljen 14.10.2015. u 18:00 sati.