Marketing
ŠTO ZNAMO O KAPTOLAČKOJ UTVRDI
Ako pitate danas stanovnike Kaptola i njegove okolice: Kakva se to utvrda diže usred Kaptola i kada je sazidana, dobit ćete različite odgovore. Jedni će vam reći da je to stari grad i da je tu od davnina, drugi da je to turski grad, treći da je to dvorac u kojem je stolovao spaija (vlastelin, zemljoposjednik), a samo mali broj mještana će znati da su to ostaci Zbornog kaptola svetog Petra od Požege. Pojedinosti svakog odgovora su puno siromašnije, u većini će upitanici ostati zatečeni vašim pitanjem.
A evo odgovora na pitanja o utvrdi koja dominira Kaptolom. Početkom 13. stoljeća Požega i ovaj dio Slavonije pripadaju biskupiji u Pečuhu, u Mađarskoj. Radi udaljenosti, a očito i radi etničkih i jezičnih razloga, jer ovaj dio tadašnje države nastanjuje drugi narod, a radi lakšeg upravljanja biskupijom, oko godine 1220. osniva se Capitulum eclesie beati Petri de Posega (Kaptol crkve blaženog Petra u Požegi). Za razliku od stolnog kaptola koji ima sjedište u sjedištu biskupije, zborni kaptoli su osnivani u mjestima izvan sjedišta biskupije. Činili su ga prepošt (starjesina) i kanonici. Uz obavljanje crkvenih poslova kaptol je imao vlastelinski posjed a vršio je i neke državne poslove s titulom vjerodostojnog mjesta, uvodio u posjed velikaše i čuvao zemljišne isprave. Sama utvrda je bila sjedište prepošta i sklonište kanonicima u slučaju opasnosti, a oni su dio službe obavljali boraveći u svojim kurijama koje su se nalazile na području gospoštije. Utvrda i kaptolska crkva nisu bile ove koje mi danas vidimo u obliku žalosnih ostataka. Kakve su bile? Čekamo još uvijek odgovor arheologa uz više istraživanja otkapanjima u krugu današnje utvrde i više istraživanja povjesničara kroz dokumente i zapise po raznim arhivima.
Silovitim prodorom turske vojske prema Beču tijekom prve polovice 16. stoljeća, povećava se ratna opasnost i strah od osmanlijske najezde. Radi te opasnosti kaptol i njegovi dužnosnici odlaze u Mađarsku, a Turci zauzimaju kaptolsku utvrdu 25. siječnja 1537. godine. Ostaju ovdje i vladaju 150 godina.
Nakon oslobođenja od Turaka Slavonija je pod upravom carske komore. Narod teško živi a tlaka od strane državnih činovnika bila je golema i nemilosrdna. Stari izvori navode da dio stanovništva bježi preko Save u Tursku. Žalosno, ali je istinito. No, tema ovog napisa je kaptolska utvrda. 1707. imenovan je prepošt Juraj Crnković, on je pokrio crkvu sv. Petra i popravio zid utvrde. Ovo je još uvijek stara crkva iz predturskog vremena. U to je vrijeme kaptolska gospoštija pripala srijemskim biskupima. Zato od 1716. biskup Franjo Vernić započinje gradnju nove kaptolske crkve, koju nastavlja njegov nasljednik biskup Gabrijel Patačić. Srijemski biskupi: Ladislav Szoenyi, Franjo Vernić, Gabrijel Patačić i Ivan Paxy stoluju u kaptolskoj tvrđi a ujedno su i patroni župe i škole u Kaptolu. Biskup Paxy počinje 1765. gradnju nove, velebne župne crkve posvećene Sv. Iliji proroku, a škole vjerojatno 1770. godine.
Spajanjem srijemske i bosanske biskupije u jednu sa sjedištem u Đakovu, biskupi odlaze iz Kaptola a kaptolski posjed preuzima Stolni kaptol đakovačke biskupije. Đakovački kaptol je posjed prodao 1877. grofu Antunu Attemsu i iza toga vlastelinstvo mijenja nekoliko vlasnika, a posljednji vlasnici su baruni Turković iz Kutjeva.
Nadolaskom ratnih godina Drugog svjetskog rata zla kob pogađa ljude ovoga kraja a isto tako i povijesne spomenike. Kada su prvi puta ušli partizani u Kaptol , bez ikakva razloga zapališe utvrdu i tvornicu žeste koja se nalazila u neposrednoj blizini. Bilo je to 29. svibnja 1943. godine. Svoju su ideologiju zvali „naprednom“, a uništavali su sve što je nosilo pečat povijesti i obilježja hrvatskog identiteta, te sve što je bilo Božje i crkveno. Njima je povijest smetala i rekli su da je buržujska, a još više Katolička crkva koja je stoljećima čuvala moralne i nacionalne vrednote. Uvjerili su sami sebe da svijet i čovjčanstvo započinje proleterskom revolucijom. Zato ovakav biser povijesti i graditeljstva nije imao mjesta u „njihovoj kulturi“ i trebalo ga je izbrisati. Iza rata se govorilo kako utvrdu treba razrušiti i u tu svrhu je izvršeno miniranje istočnog zida, a kamen su pojedini aktivisti režima uzimali za svoje potrebe. Ipak je razum prevladao pa je Ministarstvo kulture zabranilo uništavanje i rušenje utvrde Zbornog kaptola. I danas još ima pojedinaca, na našu sreću vrlo malo, koji nose partijska shvaćanja iz svoje mladosti, pa još uvijek znaju reći da „to treba srušiti jer ničemu ne služi“. Godine 1980. je stanje ruševine bilo tako loše da se toranj raspukao i prijetilo je njegovo urušavanje.
Država je ipak dala novac da se toranj obnovi i sačuva, ali su zidovi ostali nezaštićeni.
Uspostavom Hrvatske države i završetkom Domovinskog rata otvaraju se novi pogledi na povijesne vrijednosti i kulturna dobra. Utvrda je tada prešla u vlasništvo lokalne uprave – Općine Kaptol. Tadašnji općinski dužnosnici, svjesni da je za obnovu tvrđe općina siromašna i da neće moći učiniti dovoljno za njezin spas od propadanja, a radi malih prihoda, na sjednici općinskog vijeća održanoj 17. travnja 2001. godine, donijeli odluku o darovanju starog grada Požeškoj biskupiji, odnosno njezinom Stolnom kaptolu sv. Petra. Nakon toga počela je sustavna obnova i zaštita, ali novcem Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Da je i Požeška biskupija dala za obnovu barem dio potrebnih sredstava, vidjeli bismo veći dio stare utvrde zaštićene od propadanja. Vjerujemo da će ipak jednoga dana zidine utvrde kaptolačkog grada zablistati punim sjajem u svoj svojoj ljepoti, povijesnoj i graditeljskoj i postati baština ponosa.
Post je objavljen 13.10.2015. u 18:47 sati.