Marketing
ŠTO ŽELIM REĆI OVIM RIJEČIMA?
Na internet sam došla prvo na weblog portala Iskrica i tamo počela javno objavljivati moju poeziju, dugo sam na portalu blog.hr, od 2.9.2005.
http://shadowofsoul.blog.hr/
pa je bila pauza, par postova u 2006. i krajem 2009. i od 12.09.2009. sam počela intenzivnije pisati na svom blogu Sjena duše do danas, u međuvremenu sam objavljivala poeziju i na portalu Webstilus, od 2009., na portalu Očaravanje, na portalu Magicus itd.
Pitam se, kako bismo mi anonimni pjesnici, koji smo dugo godina pisali svoje pjesme po bilježnicama, rokovnicima, raznim listovima papira, uopće mogli objaviti bilo što, da nije interneta?
Odgovor: nikako.
Tiskati knjigu do prije 10-tak godina je bio skup sport, ali to više nije tako i dalje objavljujem moje pjesme, ali sada najviše na mom blogu
http://shadowofsoul.blog.hr/
a ovdje sve osim poezije.
Na weblogu iskrica sam upoznala jako puno dragih ljudi, koji su svoje nickove nosili i dalje, kad su otišli sa tog portala, isto kao i ja, koja sam sa svojim nickom prepoznatljiva, ako tko od starih prijatelja naleti na mene. Ista stvar je i na portalu Magicus, Očaravanje, Webstilus, a i ovdje na mom blogu:
http://shadowofsoul.blog.hr/
Što želim reći ovim riječima?
Čitam sve blogere, čiji tekst me privuče, čitam blogere i sa kojima nemam komunikaciju, pod čije postove ne idem niti ti ljudi dolaze ispod mojih postova, ali ja otvorim blog, pročitam i maknem se.
Život je tako kratak, bolest se brzo ušulja u nečije živote, teškoće zauzmu svoje mjesto u našim životima i svatko tko dođe na svoj blog, dolazi iz njemu/njoj znanih razloga, želim mir svim ljudima, svim blogerima i onima koje čitam i koji mene čitaju i dolaze ispod mojih postova i onim blogerima kojima mi ne dolaze i koji me ne čitaju, jer svi smo mi samo ljudi sa svojim problemima, radostima, tugama, strahovima, neizvijesnostima života, bolestima, zdravljem itd.
Moj život ovih zadnjih mjeseci nije bio obojen srećom i radošću, od 2014. imamo tihog neprijatelja u našem životu koji se nastanio i neće nikada otići iz naših života, ali sa tim neprijateljem se može živjeti, uz redovne liječničke kontrole. Prošli smo i tešku suprugovu operaciju i život se opet nastavlja, hvala Bogu.
Život je tako kratak, neizvjestan i težak, zato i pišem ove riječi, jer se ne isplati nikome prepucavati i svađati sa ljudima koje uopće ne poznaje ili kako je jednom netko odlično napisao: "... ne svađaš se s osobom, svađaš se sa nickom...", ali bih dodala, da iza svakog nicka je jedna živa duša (žena, muškarac) koji nešto pišu ili nekome nešto komentiraju sa radošću ili sa bolom, tugom ili sjetom, ljutnjom ili srećom...
A život je tako kratak, da bismo ga trebali urediti tako, da se u njemu osjećamo što pozitivnije, iako negativne stvari dolaze u naše živote, nekome odnose drage ljude na Onaj svijet, netko nekome oboli pa se pati u obitelji i tada je tuga jedina pratiteljica tih tužnih životnih sudbina.
Dragi blogeri i blogerice, budimo dobri jedni prema drugima, život je tako kratak i neizvjestan i nitko ne zna tko će od nas prvi otići, koga će Bog pozvati k sebi, a onda je za lijepe riječi kasno, kad te osobe više nema.
Post je objavljen 03.05.2018. u 10:31 sati.