Marketing
Rumi za laku noć
Katkad sjednem na krevet i ispričam djeci priču za laku noć. Izmišljam u hodu, improviziram kao jazz muzičar, žongliram riječima, muljam kao stari lukavi lisac, lažov par ex.
Djeca su, naravno, oduševljena. Moje priče su uvijek bolje od onog što se nudi na tržištu. Kada završim one će – 'oćemo još!
Ja velim – sutra.
A sutra velim, ne sad, imam nekog posla.
Kada dobiju zadatak da opišu oca u vrtiću, one obično uzviknu:
Moj tata je jako smiješan!
Ja na to velim – Ako je smiješan, za to si je sam kriv!
I tako, dok ja iščitavam Nietzschea, Leibniza, Lewisa, Sartrea, Hideggera, Wittgensteina, Freuda, Junga, Einsteina, Friedmanna, Oppenheima, Bohra, Heisenberga, Feynmanna, Hawkinga, Chomskoga, ma dok iščitavam sve i sva nastojeći shvatiti način na koji je strukturirano društvo i svijet, prolaze dani, mjeseci. Djeca strpljivo čekaju svojih pet minuta. Na kraju i zaborave da sam im ikada ispričao tu ludu i smiješnu priču koja čeka nastavak.
Zapravo griješim što propuštam zabavu. Rumi, oh ti blaženi sufi, dragi moj Rumi, bogami si u pravu…
Večeras su do mene doskakutale tvoje vesele i mudre riječi:
Ponizno življenje ne unižava. Ono ispunjava.
Povratak bezazlenijem biću donosi mudrost.
Kada čovjek izmišlja bajku za svoje dijete,
slušajući je on postaje i otac i dijete
u isti mah.
Uzimam olovku i ispisujem tu misao na papir. Potom njime preljepljujem jedan dio izračuna, dijagrama, bilješki na zidu. Pridižem se sa stolca i dovikujem djeci - Vrijeme je za priču!
- JEEEEEEEEEEEEEEEEEE…
Post je objavljen 13.10.2015. u 04:30 sati.