šta je ovo? pitamo
dok to bezimeno čedo
kao porculansku nevinost
paralizirano držimo
da ne ispustimo niti jedan trenutak
pred daljinom
kojom odjekuje razdvajanje,
pričamo kako su stepe varljive,
i uvijek postoji
još malo prostora
do onog gdje ideš.
vrijeme nekad kasno stiže,
govorimo si
bez riječi,
a oko istine
obvijamo ruke, noge, prste, usne, srca
spetljani u tisuće čvorova
u oštrici mača
oblaci se preslaguju u zvjezdano nebo,
treptajima odgađamo bljesak
meteora u čeliku.
opet
su nam dlanovi skliski,
srca meka,
vrijeme ograničeno.
Post je objavljen 11.10.2015. u 12:05 sati.