Po bećarcu jezik mi opleo,
Na vr' glave dobro je zasjeo.
Misli moje sve u rimi vezu,
Kuku meni u tome ćumezu.
Gulašija ili ćušpajzija,
To je moja nova fantazija.
Sve mi igra bećar po bećarcu
Sam' da neću svršit na madracu.
Noću šetam bećarskijem šorom,
U šljiviku zebem ranom zorom.
Jest da meni ide to od ruke,
Rime slažem ni sa pola muke.
E pa šta ću, ako se i hvalim,
Lažno skromna koga da namamim.
Svako zlo je i za neko dobro,
Rekoše još stari naši, pobro.
Bećarac me prostak prosvjetlio,
Pamćenje mi školom osvježio.
Davno je to ljudi moji bilo,
Kada mi se pisati prohtilo.
Kad me puklo kreativna biti,
Krenula ja važno slova liti.
Po papiru izbučkala riči,
Redoslijeda k'i na mene sliči.
Nema tu da ide sve po redu,
Gramatički da složim besjedu.
Zašto mora subjekt prvi biti,
A meni se hoće suze liti.
Ko to meni pravila nameće,
Da od riječi pjesma biti neće.
Kad mi uho šapuće, ni ćuti,
Ja obrnem kako srce ćuti.
Predikate, priloge, subjekte,
Bacim, složim, posluhnem efekte.
Od onoga što po struci važi,
Meni sve se obrne u glavi.
Napisah ja prvu priču tako,
Pa me lupi po glavi polako.
Inverzije puno u tom ima,
Nije dobro, to baš i ne štima.
Igra, šala, skuvana mi kaša,
Prozvali me 'reperica naša'.
Ajde neka, prvi mačić to je,
Posli toga išlo je na bolje.
U toj borbi repera i pisca,
Tko li osta', da je pitat' svisca.
Pisac nisam, niti si utvaram,
Ali volim riječima da stvaram.
A da odoh u muzičke vode,
Repala bih mužu pod prozore.
I dok nasta' ova rep balada,
Smazala se cijela čokolada.
Post je objavljen 11.10.2015. u 19:09 sati.