NEDOKUĆIVOST - VJERA - UTJEHA
VJEČNOST ( ostojanja ) JE BOŽANSTVO
I. Inicijativom Vječnosti –Boga Oca –('u početku bijaše riječ ..') nasta sveopći SKLAD svega postojanja
Kisik iz Sklada, kao isus, bi poslan za
II. putokaz i spasenje svim datostima postanka
III. Zrak, kao DUH SVETI, je sveprisutan čimbenik nsrtanku, razvitku i trajanju života
I + II + III je SVETO TROJSTVO
IV. Kamen, neprobojni ZID GRANIČNIk, kao nedokučivost saznanja
V. Crkva , Vjera , kao Majka Božja Utjeha
13
U pradavno vrijeme mudrost mudraca je bila pučkom poimanju približiti spoznaju o prapočetku i STVORITELJA toga prapočeka / Svemira /.
Moguće je zamisliti nešto stvarno, opipljivo, ali kako bi se moglo neopipljiivo , a bivše stvarno ?
Vidljiv je Svemir i premnoge pojave u njemu- . Vidljive su nebrojene svemirske datosti, ali nejasno i nepoznato je odakle su, odnosno TKO i KAKO ih je stvorio / Ako ničega nije bilo , ni prostora ?, iz čega i gdje ?! /
Očito je da je STVORITELJ nevidljiv zemaljskim očima, ali se logično javlja težnja čavjeka umnika da ga otkrije i upozna.
Asucijativne slike, predodžbe, i personalizacija nepoznatih i nedokučivih pojava, možda bi moglo pomoći prihvaćanju i tumačenju nepoznanjca, te STVORITELJA i svega Njegovog djela, jedinstvenog svemirskog postojanja ?
Svemir je činjenica, datost, konkretno postojanje, a svim postojanjima u materijalnom svijetu netko upravlja, regulira odnose, pa po logici tako je i sa svemirom ?!
Ne nalazeći upavljača na zemlji, pa nakon vjekovima nezadovojavajućeg poimanja i prikazivanja – Stvoritelja, upravljača – materijalnim bićem, čovjek-umnik počinje promišljati različite mogućnosti, indirektnog učinka postojećih datosti, Tako da svemirsko postojanje u cjelini i svim mu djelovima uvjetuje 'interakcijski svemirski SKLAD '!
Sav svemirski sadržaj je jedna jedinstvena združena cjelina, koja u savršenom kretanju, međusobno međusobno suovisno se privlači ili odbija i svrhovito širi i skuplja (diše). Sudarom se raspršuje i dodirima združuje u čarobnom evolucijskom Skladu, te nestaje nesvrhovito, a nastaje novo svrhovitije (reciklaža ), jer datosti ne mogu nestati, u ništa, kao da ih nije ni bilo, a niti može iz nepostoječega nastati nešto novo.
Sklad je temeljni okvir svih evolutivnih promjena, koje se ostvaruju u uvjetima međusobne ovisnosti i u raspoloživim mogućnostima. Taj je SKLAD sveopće prisutan, u sve vrijeme, te na svakom mjestu cjelokupnog prostora ''svevideći, sveznajući, te u svim promjenama sudjelujući''.
Nastajanje SKLADA i postojanja od inicijalne zamisli do nastanka SVEMIRA , te shvaćanja smisla postojanja je čovjeku apsolutno nedokučivo, a tek uz najveće strahopoštovanje slutnja mu navješćuje STVORITELJA –BOGA OCA_ , kojega je samo vjerovanjem omogučeno poimanje i spoznavanje ! A čovjekovoj je je slobodnoj volji dopušteno vjersko poimanje ili siromaštvo u nepoznanoci ništavila.
I.
U kršćanskom vjerovanju je personaliziran kao spoznajni, ali nedokučiv lik i pojam BOŽANSTVA, BOG OTAC. To Božanstvo je čovjek u skladu sa razvojem svojega uma, razvijao i mmijenjao u više faza od ' mnogoboštva' do jednoboštva. '
U nemogućnosti dokučiti suštinu i poimanje umišljenoga Božanstva, ONO je obzirom na odabrani lik uvijek imalo i neprihvatljive osobine, pa zato mjenjano, no VJERA u postojanje je ostajala nepokolebiva, jer je čovjek na svakom koraku svemira uvijek svojom spoznajom nemoći potvrđivao Božanstvo i Vjeru kao vječni nepromjenljivi apsolutum, a BOGA OCA kao inicijatora pobuda i ostvarenja sveopćega semirskoga sklada, svega združenja u monoteističkom poredku.
II.
Ostvarenje, zbog čovjekove nedokučivosti značaja ni pojedinosti, ni cjelovitosti, ima i inačice zastranjenja što treba izravnati .
I evo, tada se ( baš tu u Jeruzalemu ) voljom Stvoritelja izdvaja iz Sklada postojanja , mala materijalna čestica , Kisik, koja kao ISUS KRIST, će biti Spas za nova pokoljenja ,te pokazatelj usmjerenja pravca djelovanja svih međuovisnika, živih i neživih bića .
Bio je to kisik, asocijativni ISUS KRIST SPASITELJ sin Sveopćeg Sklada BoGA OCA STVORITELJA..
Isus kao putokaz stremljenja, objašnjenja prolaznosti zemaljskog trajanja od rođenja ( sastava materijalnih čestica ) i razvitka do 'odlaska' ( rastave materijalnih čestica), odnosno sjedinjenja nematerijalnog dijela sa izvornom , matičnom cjelinom .
Kisuk je podstrekač, začetnik, pomoćnik i učednik nastanka velikog dijela postojećeh tvari ( oksidi ) i značajan čimbenik organske materije, te pokretač razvoja i trajanja živih stanica, te života kao takovoga.
Kisik – Isus Spasitelj je Božanski SIN Boga Boga Stvoritekja – SVEOPĆEG SKLADA , podarenoga ljudima za njihov SPAS pri kretanju prema Isusovom putokazu, usprkos pojedinog skretanja po odluci čovjekove slobodne volje..
III-
Treči član – sastavni dip - kršćanskog BOŽANSTVA j e DUH SVETI . U materijalističkom asocijativnom predočenju to može biti cjelokupni svemirski prostor i ZRAK u tom prostoru, koji obavija pojedine čestice i sve datosti, kao omotač, te je prisutan svugdje gdje je to potrebno i u skladu s voljom Boga Oca i potrebno Bogu Sinu zemaljskom Spasitelju.
IV.
Tako kršćanski simboli uz vjerovanje mogu nam približiti promišljanje o neshvatljivim, nestvarnim neopipljivim datostima i ISTINAMA , koje uza sve umne i fizičke napore oostaju materijalnom čovjeku i njegovom umu razumski nedokučive, a milenijima stoje kao neprobokni ZID graničnik saznanja i čovjekovih umnih stremljenja, te nepodmirena znatiželja.
<<<<<<>>>>>>
Utorak jr. Probudio sam se. Kazaljka na satu pokazuje ponoć –jedan sat. Navire mi emotivni slijed, kao da nisam spavao, nego se produžuje neki razgovor: 'pa, prijatelju moj, fali mi Vaše dobrohotno smješkanje na izlaganje mojih fantazija…
Glibim sve dublje, a nema nikoga da me zaustavi. Ja sam u mraku, a staza je skliska. Zapravo nema ni staze ni puteljka, već samo slobodno bespuće, ali slutim da ono ima svoj smisao i prohodnost, što ja ne mogu dokučiti.
Smisao i prohodnost se pojavljuje kao bljeskalica, koja se utrne prije nego što ju mogu pojmiti i svojim shvaćanjem obuhvatiti, jer obrazovanje ii mozgovno ego umišljanje, te prilagodba materijalnom okruženju guše bljeskanje, a garež je mrtva, crna neinformiranost
Magla, ništavilo, praznina, zid, neprobojan zid u snatrenju ..
<<<<<<<<<>>>>>>>>>
Noćas sam budan nakon prvoga sna - kazaljka kaže da je trajanje 24. Sata pri kraju.
Snatrim nemogućnost, nedokučivost razjašnjenja nerazjašnjive istine postojanja., a tu je ZID, samo zid.
Pojavljuje mi se slika : ' Židovskoga zida plača ' i mnoštvo židocskih vjernika čelom, glavom udarajućih u taj 'sveti zid'
Bilo mi je to uvijek smiješno do danas, do sada. Odjednom asocijacija i poistovječenje zida plača i mojega zida saznanja , te židova i mene , lupajućih glavom u neosjetljivi kameni zid.
Kako je to istinito i kako su židovski vjernici bili pred tisuće godina tamo gdje sam ja tek danas, što je samo dokaz vječnosti postojanja Božanstva nikada čovjeku dokučivoga.
Je li to samo još jedna obavjesna iskrica, koja mi bljesne usred mozgovnoga 'odmora', noću, između dva sna, a sada će upravo ponoć 26/27 . IX. 2025, - ? Je li moguće da čovjeku bljesne iskrica saznanja u djeliću sekunde kad mu upravo prestaje kucati srce, u hipu rastanka duha od tijela, te više ne može svoje viđenje saopćiti ?!! ali vizija se odrazi na na crtama lica , kao i onima drugima tad bljesne zastrašujuća sjika njihovog života ?!!
<<<<<<>>>>>>
Koliko duboko u promiškjanju moraju biti vjernici mislioci lupajući glavom u zid ? No sigurno nisu bezvezni fanatici griješnici, koji tako mole oprost , ili neumni zanesenjaci.
Židovska vjera je prastari izvor drugih vjera nastalih u različitim okolišnim uvjetima i društvima , radi zadovoljenja ljudskih taština i egoizama, ili radi prevlasti i nametanja dominantne volje podređenima, no iskonska duševna potreba uvijek je bila temeljnica svakoj nadogradnji.
Vjeru u nematerijalizirano Božanstvo , je vjera Indijanaca u postojanje MANITUA /Velijoga Duha/ ali nepersonaliziranoga materijalističkim prikazom , niti ikonografijom, a prenoseći strahopoštovanje šaptom.
V.
Zbog duševnih nematerijalističkih potreba, a kao potrebita hrana čovjekovim duševnim težnjama, za podmirenje njegove nematerijalne gladi u težnji saznanja o onome neopipljivome što ga okružuje, čovjek samo u emocijama nestvarnosti može naći podmirenje.
Naročito, učinkovio u listopadsko predvelerje kad je veličanstveno biti sretnik, sudionik u jedinstvu mnoštva različitih, a istih želja i emocija u harmoničnom sjedinjenju. Izrazito, kad uz brujanje orgulja iz crkve se zaori jednoglasno pijev,, poruka, zvuk i riječi male pjesmice :
''RAJSKA DJEVO, KRALJICE HRVATA
NAŠA MAJKO, NAŠA ZORO ZLATA
ODANIH TI SRCA PRIMI DAR
ČISTE LJUBAVI NAŠE ŽAR ''
A sve strune radosno smirenoga sudionika harmonično zabruje sa cijelom svemirskom Božanskom cjelokupnošću uzdižući čovjekovu dušu u nestvarne visine, u rajsko okruženje ljubavi.. U zaborav nepodobnosti zabluda bilo s koje ili s čije strane se pojave. Jer čovjek kao učesnik općeg svemirskog združenja sa svim zemaljskim raznolikostima, je tada ovijen istom zajedničkom ljubavlju..
Vjera je tu na prvome mjestu nužni tumač onoga u čemu je realni svijet manjkav, a čovjeku je potrebno, za ispunjenje punine življenja pojedinca ili člana zajednice istuvrsnih.
U tom smislu su kršćanska vjerska crkva i crkvena organizacija, te u njoj MAJKA Božja MARIJA, ZAŠTINIK, ČUVAR i svima vjernicima UTJEŠITELJi I UTOČIŠTE .
<<<<<<<>>>>>>>
Ploviš u osebujnom društvu sličnih i odanih zajedništvu, mirišući među oblacima nepostojanja , posvuda zanosni miris ljubavi ljepila složnosti !
Utjeha Majke Marije Bogorodice je melem na svim ožiljcima iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Pa sada tu, kao ni na izlazu iz crkve, nisi sam. Uz dodir ispruženih ruku bližnjih, u listopadskoj jeseni života, UTJEHA,TAJ MELEM, JE ČOVJEKU POTREBNA, KAO NADA NA PUTU za DOKUČENJE NEDOKUČIVOGA SAZNANJA
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 11.10.2015. u 16:30 sati.