Marketing
DISCO DEMOLITION NIGHT (director's cut)
Današnja epizoda 'SPIG' - a namijenjena je svim ljubiteljima John Travolte i Dražena Žanka.
Mislim da bolja preporuka nije potrebna.
I ČIN
MOMAK KOJI NIJE ZASLUŽIO BATINE
Rijeka, Zamet 1980.
Tetu Blaženku nisam vidio ni čuo dobrih dvadeset godina.
Nadam se da je živa i zdrava i od srca joj čestitam što joj je pripala čast otvoriti današnju epizodu.
Nije to mala stvar !
Ta draga gospođa me, naime, čuvala u svom stanu na zapadnom Zametu (dio Rijeke, neznalice) daleke 1980. kad sam imao nekih pet godina. Imala je dva sina blizanca, Radu i Damira (tada cca 13 - 14 godina). Kao i svi njihovi vršnjaci u to vrijeme slušali su ploče, čitali stripove, obožavali Brus Lija, razmjenjivali sličice, navijali za NK Rijeku i dobro se zajebavali.
I tako su me jednog jutra mater i otac donijeli zamotanog u deku koju je mater kupila od trgovačkog putnika na parkingu ispred svoje firme. Deka je na sebi imala etiketu - lagano, mekano i toplo što je bila živa istina, a da li je platila u gotovini ili na čekove stvarno ne bih znao. Koliko je kvalitetna bila svjedoči to što je imamo i dan danas. Napravio ju je Vuteks. Eto, samo toliko.
Kad sam se probudio teta Blaženka mi je spremila doručak i posjela me na pod kraj velike kutije s igračkama. Sat vremena kasnije došla joj je neka susjeda, a ova je skuhala kavu i pričala joj što se desilo dan prije. Ja sam se pretvorio u uho. Priča je bila strašna. Mog frenda Damira roditelji su istukli.
Meni nije bilo jasno zašto kad smo se dan prije baš on i ja igrali i bio mi je super zajebant tako da me taj čin zabolio još više. Što im je momak sirota skrivio?
Onda sam se i dalje pravio da slažem legiće, a upijala se svaka izgovorena riječ. Skupa s mirisom turske kafe.
Onda se teta Blaženka digla, otišla u sobu i donijela ogroman, zgužvani i friško rasparani poster (kojeg je u afektu sama uništila). Poster je bio velik skoro dva metra, a na njemu je bio neki zalizani mršavi čovjek u bijeloj košulji i bijelim trapez hlačama sa jednom rukom visoko podignutom u zrak.
Meni nije bilo ništa jasno, ali je teta Blaženka kasnije objasnila svojoj susjedi da joj muž još uvijek radi u luci i da nemaju baš nešto novaca da bi se njime razbacivali. Njenom sinu to nije smetalo da novcem kojim je trebao platiti školsku marendu bez imalo grižnja savjesti kupi to sranje. Za ondašnje pojmove jako, jako skupo sranje.
Obični sjajni komad papira.
Meni još uvijek ništa nije bilo jasno, a danas se ovoj priči istovremeno i nasmijem i naježim kolika je to morala biti euforija, ludilo i strast. Prošlo svršeno vrijeme.
Čovjek na posteru zvao se John Travolta.
2. ČIN
URBANO, URBANO, SAMO URBANO ...
'' … ja i ti sateliti svemirski, vjeruj mi ritam tuc tuc, znaju svi …''
ili
'' … ćery, ćery, tijelo mi treperi, ćery, ćery gimi, gimi lav …''
ili
''… ciganka mi gatala da sam ti se vratila, ciganka pogriješila tebe sam se riješila …''
ili
''… šugar hani dečko moj, za tebe čuvam jastuk svoj …''
ili
''… ja ne tražim ništa ouou a dala bi sve ouou …''
ili
''… oko za oko, buz za buz, ti si zabio meni prst u guz ..''(malo se šalimo)
ili
''… a iza ponoći ja biću tuuu, u tvome krevetu tražiću papuču …''(i dalje se šalimo)
ili
''… da mu nisam dala, da me skine da me ljubi, ne bi tad ni znala …''
ili
''... kaće taj petak, da te opet vidin, vidin ja, ti si ki metak …''
ili
'' ... nisi ti jedini na svijetu, nismo mi sami na planetu ...''
ili
''… ova je mala naučila ljubav je igra bez pravila, ova je mala shvatila sve, ko bolje ljubi taj bolji je …''
ili
''… evribadi sej pa pa pa pageno, pa pa pa pageno (ovu sam stvarno izvukao iz najdubljih ambisa guzice)…''
Cro dance.
Petnaestak godina kasnije ...
Kad topovi grme muze šute.
Govore (i pjevaju) većinom oni koji to ne bi smjeli.
Golfovi sa velikom naljepnicom 'O'Nil', 'Kenvud' ili 'Jegrmajster', širom otvorena prozorska stakla. Za upravljačem najčešće mladić u kratkoj majici s rukavima dignutim tako da se vide ramena, lijeva ruka ispružena na sredini volana, tijelo frajerski nagnuto prema suvozačevom sjedalu, šuškava trenerka kupljena kod šanera, a iz zvučnika bati : TUBC, TUBC, TUBC, TUBC …
Budući da je u to vrijeme bilo 'in' pituravati krame od auta u maskirne maslinastozelene boje, jedan budalaš kojeg pozna moj prijatelj Mali je ušao u kafić na Pehlinu i pitao tipa na šanku:
'Ej, jel' ti ostalo još one šarene boje?'
Kad se cro dance ispuhao i kad je čak i Zdravko Škender počeo pocupkivati u kolicima (obrada velikog hita 'Gloria', ali ne od Van Morrisona već od Umberta Tozzia) teren je bio čist.
Turbo folk, welcome home.
Isprva po nekim sumnjivim rupama u predgrađima, a danas ti narodnjački bastioni primitivizma sasvim lijepo posluju i u samom centru Zagreba. ČITAVI RAZREDI SLUŠAJU SAMO, JEDINO I SKLJUČIVO CAJKE JEBEM TI GOSPODARSKI OPORAVAK.
Za to smeće cro dance će biti 'Romeo i Julija' Sergeja Sergejeviča Prokofjeva.
Ali ne možeš ti protiv (ne)ukusa širokih narodnih masa.
Svaki pokušaj zvuči kao prdac na koncertu Motorheada.
Najtužnije je što to nije glazba već stanje duha.
Tko će oporaviti vakuum u glavama?
No, nije sve tako crno.
Kad sam već spomenuo gospodarstvo evo prave poslastice za sve ljubitelje urbane glazbe.
Bilo je i vrijeme da netko napokon shvati da ne može dovijeka svoj rejting temeljiti isključivo na glasačima ruralne provincijencije. Mladi su ipak naša budućnost. Zato je ovo pravo, pravcato osvježenje na domaćoj pop sceni.
Moderno, urbano, ma stvarno svjetski (...)
Kapa dolje!
( ... kod sifona ...)
Predizborne kampanje, laži, natezanja, gluparije ... do - sad - no!
Nego mene zanima nešto drugo.
Što mislite, da li pojedinac čiji glas ima efekta kao prdac na koncertu Motorheada može bilo što promijeniti!
Ne može ?
Vraćamo se u 1979!
Onda je bar još mogao.
3. ČIN
DISCO DEMOLITION NIGHT
Normalna ste osoba prosječne inteligencije i radite kao radijski DJ .
Vašeg šefa je neka krupna riba postavila na mjesto direktora radio stanice gdje ste već godinama omiljeni među slušateljima .
Odjednom pušu neki novi vjetrovi i dolazi do velikog problema.
Dotični gospodin se razumije u glazbu kao Mara u krivi kurac, ne zna čemu služi zahodska četka, a zadnja ploča koje je poslušao bila je pretpotopna singlica braće Bajić ''Jesen stigla, beru vinograde, oće momci devojčice mlade'.
Kako je njegova riječ zadnja (a ima i pištolj) taj komad budale Vam određuje play-liste. Vi mu pokušavate objasniti da ste ugled radio stanice gradili godinama i da na ovaj način gubite i oglašivače i slušateljstvo.
Nešto kao hotel 'Miran' u Pirovcu.
Nekoliko desetljeća je bio jedna od najpoželjnijih europskih FKK destinacija, a onda je netko sprašio perverzne nudiste, doveo normalne 'SPEEDO' turiste i sad radnici mjesecima nisu dobili plaću (vidi epizodu LIJEPA NAŠA SJEVERNA KOREJA)
Ahahahahahaha ... nego vratimo se mi radijskom DJ - u.
Toliko divnih ploča i CD-a na policama, toliko rocka, popa, soula, funka, hip-hopa, a Vi u eter puštate sami šrot.
Kako prerezati taj Gordijski čvor? (Opa! Načitanost!).
Dobro došli u 'Disco demolition night' !
CHICAGO
Božić,1978.
Junak današnje priče zove se Steve Dahl.
Radio je kao DJ na popularnoj čikaškoj stanici WDAI.
Kako je u to vrijeme disco ludnica svima pomutila razum gazde WDAI-a su odlučile svoj program temeljiti isključivo na disco glazbi od čega se gospodinu Dahlu dizala kosa na glavi.
Kako je sve češće ulazio u sukobe sa svojim nadređenima jer jednostavno nije mogao trpiti to nenormalno forsiranje glazbenog smeća ovi su ga oko Božića - otpustili.
'Dahl, you're fired!'
E, sad, pošto je Steve bio velika faca prešao je na konkurentsku stanicu i idućih pola godine smišljao osvetu.
Bilo je ljeto 1979. i Steve je pripremio teren za jednu od najluđih akcija u povijesti glazbe – Disco demolition night !
O čemu je riječ?
Na basseball stadionu 'Chicago White Socksa' trebala se odigrati jedna nevažna utakmica sa 'Detroit Tigersima'. Ne baš previše bitna utakmica pa su i karte zbog toga bile relativno jeftine, Steve je kupio nekoliko tisuća komada i putem etera pozvao sve slušatelje da će ih dobiti besplatno ako sa sobom donesu čim više omraženih disco ploča.
Umjesto očekivanih pet tisuća bassebal gledalaca skupilo se skoro pedeset tisuća ljudi noseći hrpetine i hrpetine longplejki.
Na poluvremenu Steve Dahl (američki Stipe Petrina) je istrčao na centar i ritualno zapalio svoje vinile, a tad je nastao pakao.
Disco Torcida je pohitala na teren, uleće policija, izbila je tuča, lom, neredi, a polomljenim 'di-aj-es-i-o' pločama se nije nazirao kraj.
Ogroman publicitet i lavina negativnih komentara nakon ovog događaja su stvorili od disca za dugo, dugo vremena najomraženiju glazbu u Americi.
A koliko je gospodin Steve Dahl uspio u svom naumu najbolje dokazuje to što je 1981. zauvijek ukinuta Grammyeva novouvedena kategorija za disco-glazbu.
Tko ima volje neka pogleda video.
Samo im fali Zvone Boban.
ZADNJI ČIN
Luda priča, a?
Pokušavam smisliti kako bi to bilo izvedivo danas. Kako mladima omraziti turbo folk. Znači, trebalo bi pričekati neki veliki športski događaj kao što je npr. štajaznam, neka tekma koju igra repka i onda organizirati....
A, jebi ga ...
Post je objavljen 08.10.2015. u 21:07 sati.