Marketing
Izgubljeni napadači
Nakon nešto duže pauze vraćam se s dvije nove ikone, dvojicom napadača sa sjajnim početkom karijere, kasnije su igrački netragom nestali. Obojica su rođeni u drugoj polovici 1981. u Rijeci, najuspješnije razdoblje karijere proveli su igrajući pod stijenama Kantride.
SANDRO KLIĆ rođen je početkom listopada 1981. u Rijeci. Seniorsku karijeru započeo je u HNK Rijeci, debitirao je u bijelom dresu 24.08.1999., u gostujućoj pobjedi 4:0 protiv Hrvatskog Dragovoljca u Slavonskom Brodu pred 1500 gledatelja, u igru je ušao u 84. minuti susreta zamijenivši najuspješnijeg Mađara u dresu Rijeke, Barnabasa Sztipanovicsa. U najdražem dresu proveo je prvih pet sezona karijere. Upisao je 81 nastup te postigao 23 pogotka. Pošto je živio nedaleko Rijeke, u gradu Grobniku dobio je i nadimak Sandro Klić – grobnički tić. Dotad je prošao sve mlađe selekcije hrvatske reprezentacije. Prikupio je pet nastupa (dvije kvalifikacijske i tri prijateljske utakmice) za u – 21 reprezentaciju, svoj udio je dao i u veličanstvenoj pobjedi protiv Engleza na Upton Parku 2003., tada su naši mali Vatreni pobijedili 3:0, Sandro je odigrao 52 minute. U sezoni 02./03. (12 pogodaka) i u sezoni 03./04. (11 pogodaka) bio je najbolji strijelac Rijeke. Umjesto da se okuša u inozemstvu, odlučuje se za odlazak u metropolu, potpisao je za NK Zagreb. Za Pjesnike je odigrao 14 susreta te postigao 4 zgoditka. Nakon relativno neuspješne sezone vraća se u rodno podneblje, potpisao je ugovor za drugoligaša, NK Pomorac iz Kostrene. Umjesto da mu je karijera išla uzlaznom putanjom, njemu je sve otišlo nizbrdo. Sljedeću sezonu potpisao je za niželigaša Grobničan, a zatim je otišao još niže i odlučio se za nastupanje u prvoj županijskoj ligi, obukao je dres Borca iz Bakra. Gdje je pošlo po zlu ni dan danas se ne zna, ni najuporniji nisu to uspjeli saznati. Paralelno s igranjem u Borcu odlučuje se i za prvoligaško boćanje. Nastupao je za Podhum u 1. HBL. Ukupno je za naše prvoligaše nastupio u 106 službenih utakmica te postigao 32 pogotka. Danas je zaposlen kao trener županijskog niželigaša NK Mune.
NATKO RAČKI rođen je sredinom studenog 1981. u Rijeci. Nogometnu karijeru započeo je relativno kasno, s 16 godina u niželigašu NK Lučki Radnik. Klub na čijim se prostorima danas nalazi novi nogometni kamp HNK Rijeke. Sin je poznatog nogometnog menadžera Predraga Račkog. Ubrzo je otišao u Vicenzu, gdje se nije nametnuo u Primaveri (mladoj momčadi Vicenze) te se nakon sezone i pol vraća kući. Seniorsku karijeru započeo je u HNK Rijeci, prvu priliku dao mu je Predrag Stilinović. Rijeka je igrala ligu za ostanak. Debitirao je u gostujućoj pobjedi Rijeke protiv Marsonije 3:1. U igru je ušao u 71. minuti umjesto Gorana Burčula. Od njegova ulaska Rijeka je postigla dva pogotka te si osigurala vrijedna tri boda. U svojoj drugoj sezoni u dresu Rijeke, 01./02., postao je i najbolji strijelac Rijeke te sezone, postigao je 13 zgoditaka u 24 nastupa. U novoj sezoni je bio manje efikasan ( 8 pogodaka u 25 nastupa) ali usprkos tome potpisao je ugovor za HNK Hajduk. Već u svojem prvom nastupu za Hajduk postigao je pogodak, i to kao joker s klupe (trener je bio Zoran Vulić). Osvojio je i dva naslova prvaka s Hajdukom. Ukupno je za Hajduk u dvije sezone nastupio u 28 utakmica te postigao 8 pogodaka, nije se pokazao kao pojačanje te je većinom ulazio s klupe. Jedno vrijeme se špekuliralo i o njegovu prelasku u zagrebački Dinamo, u konačnici odlazi na probu u francuski Metz. Nije prošao na probi te potpisuje za Međimurje. Zbog teže ozljede ukupno je za Međimurje odigrao samo pet utakmica i postigao jedan pogodak. Nastupima u dresu čakovečkog prvoligaša završila je njegova 1.HNL avantura, ukupno je upisao 103 nastupa te postigao 38 pogodaka. Nakon sjevera Hrvatske odlučuje se za povratak u rodne krajeve kako bi se vratio u željenu formu, potpisao je za drugoligaša Pomorac iz Kostrene. U Kostreni je odigrao 14 susreta te postigao pet zgoditaka. Nakon Pomorca odlazi u Pulu, pomoći NK Istri u novom lovu na 1.HNL. U Istri je odigrao 21 utakmicu te postigao pet zgoditaka, nakon Istre gubi mu se svaki trag, nije bilo ni intervjua ni bilo kakvih vijesti vezanih za njega i karijeru. Otac Predrag također je ostao zakopčan do grla, tu i tamo se pojavljivao na nekom lokalnom malonogometnom turniru. Što se reprezentacije tiče nastupao je za u – 20 i u – 21 vrstu. Odigrao je tri kvalifikacijske i tri prijateljske utakmice za male Vatrene, bez golgeterskog učinka.
Post je objavljen 08.10.2015. u 16:04 sati.