Bio sam ti sasvim blizu, gotovo sam mogao osjetiti miris tvoje kose...osjetiti blagost tvog pogleda.
Znam kada izlaziš, uvijek sam na tvom putu, a ti to ne znaš. Želim izbliza vidjeti tvoje oči i razigranu kosu, kao da gledam u svoju majku što je otišla tiho još u mom djetinjstvu. Baš me podsjećaš na nju, iste graciozne kretnje i zvonki smijeh. Kad se smiješ i oči su ti nasmješene, baš kao i njene. Kako mi nedostaje....kako mi je žao što ne mogu zagrliti tebe, što te nisam vodio kroz život.
Ne mogu ti reći koliko te volim....ne mogu te zaštititi.... ali kad osjetiš lagani povjetarac da ti miluje lice....to sam ja, kćeri moja.