Velik si komad mog života bio. Pa kako da te zaboravim? Kako sa ne mislim na tebe ?!
Ne vrijedi biti daleko od tebe , ne vrijede dani ni godine razdvojenosti , ni teške riječi… Još te nosim u srcu. I ne dam ni jednom grijehu na tebe.
I još tražim tvoje oči na nekim drugim ljudima, a ni jedne me ne gledaju tako…
I da znaš da mi je teško.
Odlučila sam , kao i bezbroj puta do sada da te ostavim. Ovaj put je drugačije. Ovaj put si i ti tako odlučio. I što ćemo ?!
Hoćemo se ostaviti? Hoćemo li nastaviti živote jedno bez drugoga kao da nikada nismo bili ? Ili ćemo se čekati na nekim novim mjestima, u nekim novim okolnostima, možda sretnijim po nas?! Hoćemo li se pustiti ?! I hoćemo li biti sretniji ?!
Nije da te volim. Nego sam navikla na tebe. I s tobom mi je bilo najbolje. I s tobom sam prošla sve najljepše i najveće u svom životu. I provela godine s tobom. I kako da to sve ostavim ?
Kako god bude. Gdje god budemo. S kim god budemo. Uvijek ću te se sjećati.
Post je objavljen 07.10.2015. u 13:26 sati.