Da, da prolaze dani. Nakupilo se godina i iskustva, ali srce koje voli je uvijek mlado. Tako nekako ide jedna talijanska poslovica :
"Il cuore che ama e sempre giovane."
O srcu drugi put ili nikad. Nekako ga je malo za onu ljubav koja nas čini mladima, na koju obično mislimo, ali za djecu, unučad,prijatelje ima ga preko mjere.
U ovo kišno splitsko jutro evo malo radosti:
sličicu.
Obitelj mog najmlađeg sina
Fridulinac
Moj srednji sin i moja prijateljica u Švedskoj
Moja Švedska snaha - desno, njena prijateljica- u sredini i moja prijateljica Radojka kod prošlogodišmje posjete Švedskoj
I kad smo već kod Švedske
Švedsko more i tri hrabra plivača
Anica i Frida
Bruno i malena Frida
jedno od mogućih zanimanja uključujući ninđa kornjaću
Anamarija i Pavo
Mali Bruno i Katarina
Petra i njen tata
Petra, kišobran i medo
još malo obitelji ( Talijanska strana) nona, kčer i unuka
i praunuk na krštenju.
A sad malo prijatelja:
Mirko
Desno moja draga prijateljica Ljilja (nažalost preminula pred godinu dana)
Tanja i Nadica
Ima još puno drage unučadi, obitelji i prijatelja, ali umorila sam se, a vani je zasjalo sunce i Lara čeka za šetnju.
Do drugog puta u vedrom tonu.