Autorica:Mirjana Bačić
Postoje trenuci u kojima nam život
Uzme novi zaokret,a svijet koji poznajemo
Prestaje postojati
Otkucaji naših srca nas pretvore
U drugu osobu,koju ne poznaš
Sve zajedno mijenja naš život
Iako nakon toga ponovo počinjemo
Istim navikama živjeti
Svega toga nismo ni svjesni
Jer usput sazrijevamo
Razmišljam tako i čekam
Ne osjećam ni glad ni žeđ
Slike života prolaze pokraj mene
Kao galeb,koji leti iznad mora
Ne sleti,već traži staru granu bora
Da malo odmori
Moj svijet je uronio
U sivo bijelu maglu
U kojoj polako nestajem
Dok mi srce jako lupa
Ipak imam još života
Ali nada me izdala,nestala
Ostavivši me kao mrtvaca
U kojem moj svijet tone i nestaje
Gaseći se kao vatra, ne dajući
Toplinu ,a ni tračak svjetlosti
Samo tvoj glas bi me mogao utješiti
Vračajući mi malo osmijeha
Dok osluškujem šum mora
Pjev ptica,i cvrčanje cvrčaka
Od svega najviše volim
Vidjeti tisuće zvjezdica
Koje sunce svojim svijetlim zrakama
Istrese na valove plavoga mora
Zaista tu nađem svoj mir,za kojim žudim
Sam život je dar
Koji čovjek mora poštivat
Iako je pun zagonetki
U kojem su patnja i sreća
Nerazdvojeno povezani
I svaki pokušaj da bi dobili
Jedno bez drugoga
Nemoguće je postići.