„Doslo vrime u oku suza sja,rastajemo se(nakratko) ja i moja Broćanka“(Dio prvi)...
-Ponediljak bijase.
-Sesti dan miseca listopada,lita gospodnjeg 2014-og.
-Svanu jutro nemirno i nervozno.Dan odlaska,rastanka…Palin kedija,strojku staru ali nepoderivu,kazaljka goriva niska rekao bih ko moje raspolozenje tog jutra.9:00h.Gonin za Radisice,Gornje,u babe „Ko'stare kuce“,po par babini' savjeta i zivotnih smjernica.
-Sjebe me oni zastoj malo nize Botine krivine,jos mi vise nabi cudnovata osjecanja,cak i bis…Ljubitelja ti poljubin,nece ono zavrsit do Bozica,al naredne godine.Glavni su pomocni bageristi,direktori svemira…Sto nemere bager kasikon,oni to lopaton…Dobro nebitno to sad…
-Slusaj dalje vako..Najzad stigoh gori.Vadin rastiku sto san babi ponija za pojist,mater(nevista/neva) spremila…
-“OOOOO BROOOOOĆĆĆEEEE“ –viknem onako,glasno,pravo radiscanki,“Po'starinski“…sa kapije..
-„AoOOOAoOooOOO SIIINEEE“-cuje se odziv vec zivotom izmucene starice,81-godisnjakinje,moje babe Broće.(Ovo Broće jerbo je ona iz Gornjeg kraja,Brotnja,selo 'Amzići,djevojacko prezime Radisic)
Ulazin u kucu…atmosfeeera,haa…sta da ti prican…otuzna i nadasve tuzaljiva…
„Faljen Isus“-reknen tonom,pomalo tihim,s nekom sjetom u glasu.
„Vaaaaazda“-Rece baba sa suzama u ocima.“Kako si mi sine,dite moje lipo,a kad idjes?“
Steglo mi se grlo.Rekoh,veceras cu.Jedva izgovorih.Podam babi rastiku da jide..
Odmahni rukom,dajuci mi do znanja da nece…
Reko bona baba sta se sekiras,odoh u Mostar,ta necu u Zagreb krstiĆaćin,ta vraticu se ja…
„Znaaam sine moj,al cuvaj mi se gori…Budala je na svakon cosku,samo gleda kako ce ti metnit Đojint u pice…“
Mostar je to…
„Znam sve“-rekoh…
Bijah u babe dobri dva sata.Besidili smo o svemu…
Podjo kuci.Da ne duljim o desavanjima i karafekama cilog dana…
*19:00h vrime polaska,Via Mostar*
Spremih stvari,potovarim sve u gepek i polako…Misura(ko nezna to mi je caca) uzame…
„Otiso sam sa pomozi Boze,sudbina me na put povela,daleko od roditelja starih,daleko od moga rodnog sela“(74 kilometra u oba pravca,GORI-DOLI)..
-Stigoh u Mostar…“Zanela me svetla velikoga grada“…Blazene ti Gospe sta ja trabunjam,kakva svjetla?Kakvog velegrada?Al otom-potom…Zoven rodju ,dogovorismo se za casicu razgovora…Saceka me on prid 'Otel Bevanda.Lip onaj 'Otel pravi gazdinski…5 sjajnih zvjezdica…Ma cudo nevidjeno…Od lipote nemeres u nj gledat.Svaka cast gazdi.Malo poslije te veceri,smjestim se u taj dom…studentski dom…EEEE kukavelji moja…
Mala soba tri sa tri a u sobi i nas tri…Nemas se di okrenit…a buukeee,vike,da te Isus sacuva.NEDAJ BOZE NIKOM.Nemeres oka sklopit da ti je Bog babo.Ono ulazi pita imas li secera,imas li cigare,imas li kakvu serpu…Ama okanite me se reko nemerete me imat niti imat ista moje..Secera nemam,osim onog u krvi,nepusin nista osim zivota,serpe nisan nosa jer ima menza,a reko idijote jedan stace ti serpa…Ispizdi me to prvu vecer…
Al neka hajde.Istrpim,celicni zivci su u momka mojih gena i moga kalibra.Prvi dojam pitat cete me?HAHAAAA a jakoga mi dojma.K'o sto rekoh sve te gluposti vezane uz buku,sam interijer sobe,pored toga zenskii,krkanica i mazdrkaca nemores se obranit…Nigdi postene pacenice nac…Kazem ti da to nije sve u najboljem vinklu.Al neka hajde.Sve je to dobro.Borba,Egzistiranje…
Bice bolje…Nadajuc se tome,negdi oko ponoci podjem na spavanje i utonem u san…A u snuu cudeesaa ko nikad prije..Zanimace vas sta san sanja,ali „ODBIJ RAZBOJNICE!NECES!“…O snu u drugom dijelu putesestvija...
srijeda, 8. listopad 2014.(izmijenjeno,zavrsno izdanje prvog dijela)