Okretanje za ženama i odmjeravanje na ulici ocjenjuje se kao nepristojno, neprikladno, vulgarno. Zbilja se tako i čini, no to je krivo tumačenje, usko i prvoloptaško sagledavanje pojave.
Možda ću pogriješiti što ću krenuti od sebe u generaliziranje i pravdanje pojave, no to prosudite sami.
Kada na ulici vidim ženu, koja bilo kojim detaljem ostavi pozitivan dojam, dobijem potrebu vidjeti je s druge strane. Bilo da se međusobno približavamo i vidim joj prvo lice ili da je prestižem odzada i vidim joj guzicu, imam potrebu vidjeti njenu drugu stranu. Ako me osvoji lice, oči, šiške, ramena, sise, trbuh ili noge, želim joj vidjeti kosu straga, želim joj vidjeti leđa, guzicu, noge, potkoljenicu. Ako me osvoji njena duga kosa na leđima, guzica, noge ili listovi, želim joj vidjeti lice, usne, oči, sise, noge sprijeda. To je jednostavno instiknt. Moram joj vidjeti drugu stranu.
Instinkt međutim ne staje na vizualnoj komponenti. Ja bih je želio i upoznati: vidjeti kako priča, kako se smije, kako se smiješka, kako joj se oči cakle, kako zaključuje, što je nasmijava, što je zanima, što je uzbuđuje. Da je socijalno prihvatljivo prići svakoj ženi na ulici usred dana i popričati s njoj na ulici desetak minuta, ja bih to i učinio.
Jednako koliko joj želim vidjeti lice, sise, guzicu i noge, toliko je želim i upoznati.
Ovako, kada niti je uobičajeno prići joj i početi razgovarati, niti za takvo što imam odvažnosti, neugodno mi je i okretati se na ulici. Malo sam se oslobodio te nelagodnosti, no uvijek prije nego što se okrenem provjerim nailazi li netko tko me mogao vidjeti u vulgarnom činu okretanja - pa onda čekam dok za curom prođe još netko pa da taj svjedok moje bestidnosti ne može pred sudom bez svake sumnje zaključiti jesam li se okrenuo za visokom plavušom ili sjedom bakicom.
Zbilja nas intelekt zanima koliko i izgled, ali jednostavno uštogljeni bonton ne dopušta da upoznavanje prakticiramo svakodnevno na ulici. Može biti da su to progurali ugostitelji da bi prodali više kava i karata za kino.
(Možda ne spada u ovu temu, ali ako smo već kod odmjeravanja cura: posebno je nezgodno skenirati one koje hodaju u društvu dečka. Bojim se da me ne bi provalio pa onda, od tih deset sekundi koliko mi mimoilaženje nudi, osam potrošim na alibi gledanje dečka, a jedva dvije na curu. Ima i cura koje ulicom hodaju samo s prijateljima. To su još najzajebanije situacije. Pogotovo kad vidiš da su zaljubljeni u nju, a nikad je neće imati. Ti jadni frendovi najrevnije gledaju hoćeš li odmjeriti njihovu frendicu. Ne znam jel iz ljubomore ili samo jer znaju da ti ometaju bezbrižno odmjeravanje pa te namjerno podjebavaju iz čiste obijesti. Ne znam zašto to rade, a u objašnjavanju tog fenomena ne pomaže mi ni to što isto i sâm radim dok sam s frendicom.)
Post je objavljen 06.10.2015. u 12:07 sati.