Tako mi prokleto fališ... da me zagrliš, da te osjetim pokraj sebe... Mislim da će ovo biti jedan od težih dana, jedan od onih dana kad mi se u glavi vrati svaki detalj vezan za tebe.... Kad ti čujem glas, ne mogu ti opisati šta osjećam... Ne mogu ti objasniti koliko te volim, nemoguće je shvatiti, objasniti... O Bože,svijet bih dao da te vidim sad, da si tu pokraj mene... Koliko si me samo promijenila i obilježila...Nikad se nisam osjećao niti ponašao ovako... Prevrnula si mi svijet naglavačke...Dala si mi najljepše, a sada i najbolnije trenutke... A čak i ta bol koju si uzrokovala, čak i ona je na neki način posebna i dio je tebe... I vjeruj znam da sam sam za nju kriv... Kako ne shvačaš koliko te trebam?? Zašto si odustala od mene?? Zašto nisi preskočila sve prepreke i došla do mene?? Zašto me tako lako puštaš od sebe??
Na samo jedan tvoj mig ja bih prevrnuo svijet... I sramim se toga.. sramim se ove ogromne, natprirodne ljubavi koju osjećam za tebe...Nitko me ne razumije i nitko ne shvača. Mislim da bi ona čak i tebe uplašila... Njena veličina,sila i snaga...
Samo da danas izguram dan... Sutra ću već nekako...
Volim te! Uvijek sam i uvijek ću
Post je objavljen 13.10.2015. u 07:38 sati.