JESEN 1995.
Tanano tkanje jeseni se šulja,
u žutom svjetlu zapliću se snovi,
na pustom sprudu dječak ribu lovi,
a slankast vonj se izdiže iz mulja.
Dječak na suncu, pramen mu se zlati,
odnose vali svjetlost što se truni
sa plavog svoda.Sve se mirom puni
i spokojem, što svaku jesen prati.
Tanana svjetlost opija me, žuta,
jesen i moje cvijeće tiho truni,
ne odlazim, još ranci nisu puni.
Nek još me čeka Sunce onkraj puta!
(Dva zadnja stiha su izmijenjena, bila su malo pesimistična!)
JESEN U SOLARISU
I dalje su zeleni bori,
i dalje strše čempresi tamni,
a mene opet sjeta mori
i neki snovi nemirni, davni,
I dalje bori se zelene,
al sunce jarko ne peče više,
i davna čežnja ispunja mene,
a duša šapće sve tiho, tiše...
I dalje svud je sve zeleno,
škrte su mrlje jesenje boje,
samo je tkanje sunca svileno,
jesen je ušla u srce moje.
(1995.)
JESENJA HARMONIJA
Sivi veo nad uvalom,
mokre staze, lišće suho,
tihi mir se stere žalom,
sve je tromo, sve je gluho.
Sa prozora jesen gledam,
kiša samo što ne lije!
Hladno mi je, al se ne dam!
Slušam odjek harmonije.
I dok traje tmurno doba,
zvuk s radija, topla soba,
iako sam, evo, sama,
ne dam da me svlada tama!
Vatra, svjetlo, harmonija,
tiha glazba sa radija!
(l995.)
Post je objavljen 05.10.2015. u 09:22 sati.