glasna je tišina
sa kojom se branim
ne oponašaj ju
iz mog vrta
ne ubiri
pokrivena je
nebeskom posteljom
čipkastim oblacima
jer opet na kraju
tvoja nečujna razgovorljivost
moja gorljiva odbrana
i sve namjere
ostaju
na praznom listu papira
pod buktinjom istog neba
ruke su ti razrezane
na taj licitar moga srca
lomljavu snova
suze
malo prije svanuća
a moje zrelosti