Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rvatiudijaspori

Marketing

Ti si mi u krvi

(Preporuka za uz čitanje HP)

Po običaju ustala sam na prvi zvuk alarma. Sat je pokazivao 5:45, eh Milena generacijo… Ne volim ići spavati jer uvijek imam „pametnijeg posla“, ali jednom kada zaspem onda se ne volim buditi. Zvuči poznato? Odlučila sam da mi ništa neće ovi dan pokvarit i sa smiješkom otišla u školu. Školski sati vukli su se kao ponedjeljak i već kada sam izgubila svaku nadu da će obiteljsko ikada proći oglasilo se zvono. Nas tri balave tinejdžerice uputile smo se prema „bijeloj zgradi“. Mislim da svaki grad ima svoju Bijelu. To je šukunbaka današnjih shoping centara. Bijela zgrada sa nekolicinom butika nepoznatih imena, obaveznom zlatarnicom, zlatnom tablom koja pokazuje da je na katu neki odvjetnik ili javni bilježnik i sumnjivim podrumom. Po dogovoru ispred zgrade nas je dočekao mršavi, crni mladić, ispijena lica, u srednjim dvadesetim. Predstavio se nadimkom. Poveo nas je do podruma. Ušli smo u jednu od onih šupa sa vratima od drvenih letvica zabarikadiranih kartonskom kutijom. Na naše zaprepaštenje zaključao je vrata. Rekao je da se mnogo djevojaka preplaši prvog puta i da su neke polugole istrčale na van. Pogledale smo se pogledom „zajedno smo jače“ i sjele na prašnjavi krevet. Na stolu je stajala igla. Bila je toliko velika da sam se stigla pet puta predomisliti dok sam ju odmjeravala od vrha do dna. Znala sam i da postoji opasnost od stvaranja ovisnosti. Gotovo svaka osoba koju znam da je probala vratila se po još. I svaki puta doze su bile sve veće i veće. Ali želja je bila jača od straha. Pitao je gdje ću. Pokazala sam na nogu. Da se ne vidi. Bol je bila izdrživa. Kada je završio pogledala sam prijateljice. Divile su se mojoj hrabrosti. Otišla sam kući i bacila se na krevet. Pričala sam si bajku uspavanku da sam karakter i da će sve ostati samo na tome. Nisam željela da se moja majka srami zbog mene. Konzervativna smo sredina. Tko će me htjeti zaposliti takvu? A i skup je to hobi. Krize su počele već idućeg dana. Nisam se dala. A one su se vračale iz dana u dan i tako devet godina. Sada je stvarno postalo neizdrživo. Pod hitno mi treba nova tetovaža!


Post je objavljen 04.10.2015. u 02:45 sati.