Iako si otišao, ti si mi u krvi. Još ponekad , za vrijeme mojih "stvaralačkih i opuštajućih večeri, ispunjena sam tobom. osjećam te posvuda, oko sebe, u sebi...što te nema? Kad se jesen opet sprema, kad listovi žute, a liše padaju....
Kroz grudi mi želja prođe, a onda shvati da te nema. Što te nema?
16 godina.... što te nema?
Znam da me čekaš, i da ću te opet ugledati...
U snove mi dolaziš, ti dušo neprežaljena, dolaziš i zoves da idem s tobom,....Znaš da ne mogu. i ne želiš da idem s tobom jer, nije vrijeme......Što te nema? Što te nema?
Dao si život za mene, a ja što tebi da dam? Kako se odužiti osobi koja je svoj život dala meni, da ja nastavim jer on više nema snage...
beskrajno ti hvala, i...čekaj me!
Post je objavljen 03.10.2015. u 22:28 sati.