Kako, pobogu, pregrmiti i preboljeti to?
Tisuću sam puta (ajd ne seri, svega 4-5-6 puta) mislila sam da nekog volim...baš onako, zapravo...
Ali samo je jednom gravitacija promijenila smjer...
Samo se jednom sve poremetilo, samo je jednom sve stalo i pokrenulo se iznova...samo je jednom život stao...
Tamo na prokletoj Trešnjevci, tamo negdje osmog dvanaestog dvije i desete. Kad sam se ulovila najvećeg petra pana u svom životu. I jedinog za kojim sam ridala kao da mi je netko otrgnuo komad mene kad sam zalupila za sobom vrata zelenog malog auta i čovjeka kojeg volim, a ne želim više voljeti.
Jer to tako prokleto, prokleto boli, kao da voliš zid koji ti nikada neće moći uzvratiti. Pa tko normalan voli zidove....ajde, budalo, uzmi još jednu mačku...
Možda stvarno imam daddy issues. Možda imam problem kojeg i nisam svjesna, čitav prokleti život ganjam nešto neuhvatljivo, il su nedodirljivi il su sjebani...il tješim, il lječim, il pomažem il pokušavam promjeniti iz temelja. Pa jebemu, kaj će meni gotov čovjek, meni treba projekt. Ajmo uzeti nezlupani, neizbrušeni komad kamena il bakra, pa napraviti sama nešto iz toga. E ne ide ti draga moja to tako. Žalim. Ćetrdeseto i nešto godišnjak koji u životu nije imao vezu i ne može se obvezati na životu održati ni zlatnu ribicu, jebemu...nije materijal za vezu. Jebiga, nećeš draga moja živjeti s njime, nikada, nećete imati dva psa i jednu mačku i kućicu i ogradicu. Ne. Žalim.
Nećete na koncerte, niti će te hvaliti i maziti i paziti i biti tu. Je, super su te juhice koje dobiješ kad si bolesna i maženje i svašta nešto, ali, draga moja, kaj je sa svim onim pustim i praznim i usamljenim nedjeljama? Jel normalno to da zavidiš isto koliko si sretna zbog nje frendici koja ima normalnu vezu?
Nećeš ti promijeniti nekoga. Od kud ti ta ideja. Da, znam, ti si lutalica, ali draga moja, ti se itekako vežeš kad zavoliš....ko pas lutalica kome netko donese klopicu. I pomazi ga i makne s kiše. Jednako očajno i beskrajno.
Al draga moja, muški nisu odani psi, oni prvo misle na sebe i imaju neku svoju logiku. Ne očekuj da ćeš je ikad shvatiti. Samo molim te, nemoj, nikada više dozvoliti...da njih staviš ispred sebe, molim te.
Pijana, trijezna, sama, s petsto mačaka...idi za onim ljubavima od kojih ima koristi, voli bakar i nebo i fotografiju, šetnje i glazbu...
nemoj petra pana, molim te.
Post je objavljen 03.10.2015. u 21:40 sati.