Marketing
Djeca rastu...i mi uz njih
Prijateljica mi u čuđenju priča kako njen sedmogodišnji sin voli nositi košulje.
Za razliku od njenog, moji sinovi vole nositi trenerke i ,općenito, sportsku odjeću.
Otkrila sam joj toplu vodu podsjetivši je kako mi se zna žaliti na peglanje muževih košulja.
Čovjek koji često sastanći, prezentira posao kroz lik i djelo, voli ili mora nositi košulje.
Tako je jedan od naslijeđenih obrazaca naslijedio i njihov sin.
Da, da, uredno opeglana košulja je savršen izbor za svečane prigode, reći ćemo, i to se mora obući ako želimo izgledati pristojno i ozbiljno.
Ako želimo pokazati poštovanje prema osobama s kojima se nalazimo ili manifestaciji kojoj nazočimo.
Još jedno uvjerenje u nizu, ali kako se ona teško i sporo iskorjenjuju,
kako teško dopiremo do svoje unutarnje želje jer slušamo vanjske norme i kako...je razloga tisuću ako se bojimo svoje slobode, sinoć i ja otišla u šoping po košulju.
Moja tri mušketira i ja se oblačimo komotno, uredno, čisto, nesputano.
Uglavnom, svi se sportski oblačimo, a trenutno ispada da se sportom bave, samo sinovi.
Evo, evo, nakon pauze od skoro godinu dana, muž i ja se opet pokrećemo.
Uz dugačke šetnje, sinoć sam nakon dugo vremena šetala i po šoping centru.
Pokupila dečke poslijepodne nakon nastave i krećemo u avanturu.
Parking prekrcat pa prikočim i čekam u autu. Naravno da je žena u roku par minutica izašla iz centra i ušla u auto s moje lijeve strane, oslobodila mi parking.
Izbjegavam mase i histerične žurbe pa upadamo u siguran dućan gdje nećemo pogriješiti.
Prodavačica u gužvi, ali uspijem ju rezervirati za nas i tražim košulju za starijeg sina koji me na zadnjem sistematskom pregledu prerastao dva centimetra- 1.77 cm.
Gleda ga,njegove veličine više nema na dječjem odjelu, ponudit će mu najmanji muški broj.
Šokirana brojem 42 i uvjerena da je to mom sinčiću preveliko, zureći u njega pa u zrcalo u kabini, tražim mane toj košulji koja mu savršeno pristaje.
Pomirim se da je košulja idealne veličine, ali se ne mirim s jedinom crnom bojom koja mu također savršeno stoji.
Naravno, uvjerenja u meni progovaraju da je premali za crno.
Ulazimo u idući dućan gdje iz drugog probanja odabiremo traperice i košulju.
Mater ko mater, suznih očiju i drhtavog glasa, potvrđujem prodavačici da uzimamo, a ona se nadvija nad mene i gleda mog sina u kabini sa osmijehom i potvrdom da je jako zgodan.
U glavi mi tutnji rečenica iz djetinjstva: “Djeca rastu, mi starimo.“
Ostale su riječi, ali ne i uvjerenje. Tada, ali i sada izabirem biti dijete koje se igra u životu koliko god može
Učim to i svoje sinove.
Prije svega, da čuju sebe.
Početkom tjedna smo dobili poziv za svečani prijem gdje je pozvan naš senior,kao sportaš sa izvrsnim rezultatima.
Odmah sam mu predložila košulju koju je također odmah odbio. Prihvatila sam njegov izbor jer znam da lijepo, uredno , svečano i čisto ne znači samo i isključivo košulju. Par dana nakon, sam je došao do mene s pitanjem i odgovorom kako je razmislio i ipak želi obući košulju.
Evo ga, stoji sa svojih 177 cm, mišićavim, čvrstim tijelom, lijepom glavicom izvana i iznutra.
Zadovoljan svojim odrazom izvana, ali na pravom putu samoostvarenja i zadovoljnim odrazom iznutra.
Mlađi sin, sad već malo ljubomoran, skreće pažnju na sebe pa mu udovoljavam želji za golmanskim rukavicama pošto neće košulju. Kaže da će je kupiti kada bude i on pozvan na prijem.
Doći će i taj dan, poljubim i zagrlim obojicu, javimo njihovom tati da je kupnja obavljena i odemo u fast food na klopicu.
Rijetki, ali veseli trenutci jer baš ono što nije zdravo je jako ukusno pa mi mislimo kako je to najzdraviji odabir jer baš sad uživamo u njemu.
Nakon klopice, večer nam nudi još jedan zasluženi užitak nudeći nam fotelje za masažu us put.
Eto, djeca rastu...Prerasli su konjiće i sloniće na kovanice pa se život potrudio ponuditi nam masažnu fotelju po istoj cijeni.
Naravno da prihvaćamo. Na dvije fotelje se izmjenjujemo nas troje i uz smijeh, neugodu, ugodu, smiješne, mučeničke face, vidim s kim i koliko još treba raditi na opuštanju.
Od ženske koja nije voljela dodire, do ženske koja se obožava grliti,
Od ženske koja redovito odbija masaže kao poklone, do ženske koja se dala masirati, makar i fotelji.
Ne starim, rastem uz svoje sinove.
Post je objavljen 03.10.2015. u 11:06 sati.