Marketing
Sixteen Tons, kratka priča (4)
Rani mraz, photo by rU
Rose je toga oktobarskog jutra sjedila na klupici u svome vrtu grijući se na jesenjem suncu.
Prošle je noći počelo teći 'zimsko vrijeme', kazaljke sata vratile se se sat unatrag. Rosein vrt još je uvijek bio zelen, nedirnut prvim mrazom. Doduše, oktobarska jutra, ogrnuta u plašt od magle, kao da su se već grlila s novembrom. No kad bi se jesenje sunce podiglo, vrt je još uvijek izgledao 'ljetnje'. Vlati trave smaragdno zelene, bijela engleska ruža u cvatu, žabe u vrnom jezercu sunčaju se na listovima lopoča, crna mačka spava na vrtnoj klupici ...
A ipak, u taj ljetni prizor uvukao se tračak sjete, osjećaj da je ljeto već minulo iako na podnevnom suncu izgleda da je još uvijek tu.
Baš poput osjećaja u suton dana koji je prošao, poput igrališta na kojem još odjekuju glasovi djece koja su nakon igre otišla kućama, koja već spavaju ušuškana u svojim krevetićima.
Baš onako kako se osjećamo posljednjeg dana ljetnog odmora, večer prije nego što će nas vlak odvesti natrag u rodni grad.
Još uvijek na morskoj obali ili obali neke daleke rijeke. Valić nam dodiruje bosa stopala, rijeka teče a mi smo u mislima već u jeseni, u rutini svakodnevice - pomislila je Rose.
...
Već sutra se očekuju prvi mrazevi, rekli su u televizijskoj vremenskoj prognozi.
Već sutra ...
Morat ću danas lončanice unijeti u kuću, zadnji je čas.
No, Roseino je dvorište bilo prepuno lončanica. Begonije i geranijumi, maćuhice i 'lijepe lize' ... Većinu toga morala je svake jeseni ostaviti vani, prepustiti ih zimi, u kući nije bilo mjesta za sve njih.
Maćuhice će preživjeti, no žarko crveni cvjetovi begonija i nježne ružičaste latice 'lizica' neće odoljeti mrazu.
Rose dodirne latice i prošapta - Hvala vam za cvatnju.
Ne bojte se, usnite tiho, mraz će vas ubiti nježno.
....
Za one koji ne prate priču:
Rani mraz, photo by rU
Post je objavljen 26.10.2015. u 18:51 sati.