Marketing
Grčka 2. dan
Baš sam nekako umorna...puno smo se navozili danas oko 600 km, sad više nećemo imati tako duge rute.
Noć smo proveli u strogo zatvorenoj i klimatiziranoj predivnoj sobi jer je u Iloku na jednog stanovnika 300 komaraca! Već u 7 smo bili na doručku. Dobili smo "iločki doručak" - jaja na oko, kobasica, panceta, sir, sve peceno na masti...vrlo obilno i vrlo ukusno. Zaboravila sam ti reci da smo sinoć jeli lepinjice kao što ti napraviš samo pečene na masti...udavila sam se.
Dunav smo prešli prema Bačkoj Palanci i time ušli u Srbiju...oboje prvi put u životu...stajemo na benzinskoj kupiti auto kartu, a lik se raspriča kako i on često putuje, preporuči nam hotele u Makedoniji i savjetuje nas o cestama kroz Srbiju. Zadovoljni dobivenim informacijama krećemo dalje prema Novom Sadu kroz Inđiju...cesta ok (nismo htjeli na autoput), sela dosta zapuštena neuredna iako su polja većim dijelom obrađena...često nas zaplahne stajski miris :-). Bilo je oblačno i idealno za vožnju.
Novi Sad...veliki grad...nas interesira tvrđava Petrovaradin... Pogled s tvrđave puca na cijeli Novi Sad, Dunav je jako širok u tom dijelu, brodovi veliki, mostovi lijepi. Poželjela sam vidjeti Balaševića...ipak je to njegov grad!
U muzeju tvrđave je postav "što smo ostavili, a što uzeli iz Jugoslavije". ..plaćamo ulaznicu od 400 dinara i preko sat vremena ostajemo unutra vraćajući se u djetinjstvo vizualno, osjetilno, zvučno i mirisno. Oduševljeni!
Puni dojmova krećemo za Beograd...prilazna cesta je grozna (ima i autoput pa valjda ne očekuju da netko ide ovuda), nigdje putokaza, ušli smo u grad i to skužili po zgradama jer oznake nema nikakve, kao ni putokaza za autoput kroz centar. Gužva je bila očajna, jako veliki grad, užasno nam je bilo vruće...gubimo strpljenje jer ne nalazimo autoput! Na kraju smo stali i namjestili Katu (navigacija na Dadotovom mobu) da nas izvuče iz grada!
Ukrcali se na autoput i na odmaralištu stali ispod velike topole skinuli se, reskopčali, izuli, napili vode i malo odmorili na klupicama! Nakon odmora krećemo dalje prema Nišu, ima dosta...skoro 300 km...jako nam je vruće...
Nakon dva sata i dva stajanja radi tankanja i odmora stižemo u Niš i zadovoljni što smo ubrzo na makedonskoj granici prašimo dalje...inače autoput je loš, pokrpan, trava nepokošena, stalno neke rupice...ali jeftin 100 dinara, vrlo je prometno.
Nakon Niša još lošija cesta...i nikako doći do te granice...guzica me peče, kostobrani na koljenima me stišću i žuljaju ne mogu više...kaze Dado da stajemo na prvoj benzinskoj jer mora i tankat...a benzinske ni za lijek... na kraju stajemo kraj nekog motela Jasenak ili nešto slično...odlučimo potrošiti preostale dinare pa kupimo njamb čokoladne kekse i vodu...keksi potpuno slijepljeni...koma...kidamo tako i papamo...nemamo izbora, ali tjesimo se jer je granica tu blizu...to smo rekli oko 5, na granicu stižemo u 7 i 10! Kostobrane sam izvukla iz hlača, a guzica me vise ne boli ni ne peče...jer je drvena pa ne osjetim! I Dado je već umoran...temperatura kao da se još povisila...na granici gužva, policajac nas zaje... provjerava motor, naše putovnice temeljito i traži zeleni karton koji je dado stavio ispod sica...jupi...mičemo se sa strane...skida mrežu i vreću pa bočni kofer pa sic pa u nekom najloniću evo ga! Zeleni karton! Dado potpuno mokar...pokazuje karton i možemo dalje...Makedonijaaaa!
Uzalud veselje vozimo se po kao nekom autoputu koji smo platili 1 euro, nema žice tako da ljudi pretrčavaju...tip s kolicima...Makedonci piče ko ludi, a cesta za Grbaste je Amerika naspram ove...okolo čudna zdanja i predivna priroda...zalazak sunca...
Već je lagano padao mrak kad smo ušli u Skoplje, jako veliki grad, osjećam se nelagodno, gubimo se, odlučujemo pitati Katu da nas odvede do hotela sa booking.com i stajemo sa strane...jbt nismo mogli bolje dva lika iz bunkera nešto dilaju, prolaze dečki na nekom čudnom vozilu s prikolicom...Dado ukucava, a meni nije svejedno...prilazi nam tip (jedan od dvojice kod bunkera) gotova sam, Dado kaže da paničarim bez veze, pita lik jel trebamo pomoć, ma ne treba samo bježi, dado priča s njim lik zove nekog poznatog u hotelu i nalazi nam povoljnije smještaj jer smo bikeri...hvala, hvala vozi miško...( hotel je rupa). Jos se malo gubimo po centru...svakakve face, dečki bez kaciga na brzim motorima...iz busa nas čudno gledaju, skroz je mrak...laganini panika...dado je cool...jedva nalazimo smještaj 80 eura za oboje a doručkom...puno ali jbg sad nemamo šta tražiti dalje, preumorni smo...nema ni garaže...jadan Mile cijelu noć sam vani.
Hotel bzvz i nema restorana, gladni smo ali nikamo nam se ne da...ima paštete, mesnog nareska i malo tramezini kruha iz Rijeke...i onih slijepljenih njamb keksa...mljac!
Plan za sutra? Dnevni obilazak Skopja, noćni mi se nikako nije svidio - teksas! Zatim doći do Soluna ( oko 300 km) pronaći kamp i kupati se do navečer...odmor...
Pusa svima...tipkamo se sutra...
Post je objavljen 03.10.2015. u 07:19 sati.