Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mariner

Marketing

Čoksica


Teško mi idu ovi uvodni u posljednje vrijeme. Nekako mi se onda i ne da pisati, podijeliti s ovim širokim auditorijem svoje monologe Starog Tovara (:smajlić:). Pa ipak, još je ostala ona iskra koja tinja, fali joj samo lagani vjetrić, lahor, pa da se rasplamsa u nepredvidljivi oganj….

.......................

Meni je Zagreb najdraži u lito, nema velike gužve, stanovnici Metropole su na Jadranu, uglavnom, i što je najvažnije svugdje ima mista za parkirati auto. Istina, uvik mi onaj tramvaj stvara konfužjun, nikad ne znam kad ga propustit, kad ja imam prednost, al' to je tako kad u Splitu nema te sprave a ko bi sad opet gledao u prometna pravila, sveta linost, štaš…..

Jednom sam došao s autom na Jelačića plac, stoji šestica ( za Črnomerec, čini mi se), pa crveni Suzukić moje drugarice splitskih tabla, pa iza mene još jedan tramvaj, nemam pojma koji broj. A oli je bitno? Srića, zagrepčani su kulturni ljudi, biće su navikli na ovakve scene pa se nikor nije ni ošerva, u Splitu bi ti okrenuli auto na krov. Ma možda i ne bi. Nebitno, važnije mi je sad pronaći misto di smo se dogovorili za kavu. A to je već avantura. Dalmatinac u Zagrebu.

…………

„Haj“.

„Haj“.

„Si uspio naći bez problema“ – pita me ona.

„Ma iz prve“ –kažem ja, tko bi priznao da se vrtim uru oko kvarta.

Ona se smijulji. Hehe, ma moram priznat da je smišna, lipa štoviše. A pored osmijeha i zelenkastih očiju najviše me se dojmila duga kosa boje čokolade.

I tako…

Bilo mi je lijepo s njom, tamo u polutami kvartovskog kafića, gdje smo sjedili okrenuti jedno drugome, blizu, veoma blizu, ovlaš se dodirujući prstima, obrazima, šapućući tiho jedno drugome u uho…odgađajući poljubac sramežljivo dok je napetost rasla među nama.

……………..

„Želim da se stisnem uz tebe
Da te milujem
Da ti šapućem na uho bisere…“

..

Stari dobri Džoni.

……………

Izašli smo u toplu, ljetnu noć.

Bili smo ljubavnici vremena, ona, lijepa purgerica, Čoksica, kako sam je zvao, i ja, stari Maritimo, izbrazdan ožiljcima oluja utisnutih u vremeplov života.

Poljubio sam je.

Svidjelo joj se.

Uzvratila mi je.

Nevjerojatan osjećaj.

Vratio sam se u život.

Vratila me je u život.

Čoksica.

Znala je što radi.

Čoksica.

Unbelievable....




Post je objavljen 02.10.2015. u 12:26 sati.