Neki dan je prijateljski portal ZG Magazin objavio zanimljiv članak Ranka Rabačevića. Svojom djelomično šaljivom, ali u stvari vrlo ozbiljnom temom ima jako puno sličnosti sa stavovima koje promoviram na ovom blogu, pa članak prenosim u cijelosti.
Najnovija vijest (breaking news) iz Europske unije glasi: »Ukinut će se staklena ambalaža. Zbog nedokazanosti štetnog utjecaja na okoliš i nepostojanja eksperimentalno dokazanog trajanja raspada dopušta je neograničena ali uvjetovana uporaba plastičnih vrećica«.
Krenulo se tragom te iznenađujuće vijesti i što se saznalo. Vijest je iz pouzdanoga, ali nedokazljivog izvora.
Jedan visoko pozicionirani djelatnik u okviru Povjerenstva za zaštitu okoliša Europske komisije bio je na godišnjem odmoru u Hrvatskoj. Kako ponešto razumije hrvatski, zapala mu je za oko ploča na jednom trajektu.
Potaknuti naplavinama otpada u morima, brižni čuvari našeg Jadrana, ali i ostalih mora, napisali su tablicu s godinama očekivane razgradnje u moru. Iz tablice je vidljivo da s iskustvenim podacima raspolažu samo za nekoliko vrsti ambalaže. Dvojbeno je vrijeme razgradnje već pokositrenih limenki (100 godina), a da se ne govori o aluminijskim limenkama, plastici, ambalaži (kojoj), bocama (kojim) i plastičnim kesama (vrlo zanimljiv naziv). Međutim za staklo (d. a. i keramiku) postoje dokazi da se trajanje njihove razgradnje ne može utvrditi i zato napomena – »neodređeno vrijeme«.
Kako nema znanstvenih dokaza o vremenu njihova raspada, spomenuti je visoki dužnosnik predložio nadležnom komesaru da se ukine zabrana uporabe plastičnih vrećica debljine od 15 do 50 mikrona. No za vrećice bilo koje debljine nameće se jedan, vrlo strogi uvjet. Neekološko postupanje s plastičnim vrećicama (bacanje bilo kuda, pa i u more) treba kazniti s 10 prosječnih dnevnih plaća u pojedinoj zemlji, dok bi primjerena kazna u Hrvatskoj bila nešto veća od 1000 kuna.
Skupa vina u jeftine PET boce?
Kome je palo na um da zbog navedenog razloga zabrani staklenu ambalažu? U što će se puniti fina vina koja koštaju i tisuće eura po boci? Pa valjda ne će u jeftine PET-boce.
Profesionalni branitelji plastičnih vrećica će se zlobno smijati. A svi, pa i hrvatski ekološki osviješćeni protivnici plastičnih kesa zagovaraju one koje su dokazano lošije – od tekstila ili papira. Evo im sada zadatka, neka smisle kako izbjeći tu ipak apsurdnu zabranu. Ili jednostavnije rješenje za plastične vrećice i plastenke te staklenke. Trebamo vrećice, plastenke i staklenke. Ali kako one nisu krive za njihovo bacanje u more, treba kazniti one koji ih tamo bacaju. A to su ljudi. Pa udri ih po džepu.
Dugoročna posljedica zabrana. Što će podmorski arheolozi pronalaziti za nekoliko stotina godina? Kako bi se mogli diviti tim proizvodima jedne civilizacije, kao što se sada divimo metalnim Apoksiomenima, prekrasnim keramičkim vazama i sličnim artefaktima.