Čuo/la si za blog. Neke bi misli iskazala/o. Koji blog? Ima ih mnogo. Ukucaš riječ i dobiješ najlogičniji, blog.hr. Dobro, da vidimo. Naslovnica pregledna. Moglo bi biti dobro. Registracija novih. Aha, tu je. Podaci. Korak 2 od 3. Smišljaš naziv bloga i nick. Jasno ti je da je nick tvoja osobna iskaznica na blogu.
I evo, editor je tu, napišeš nešto. Objaviš. Ti vidiš da je objavljeno na „pogledaj blog“. Nema reakcija. Nemaš pojma da post nije izašao na naslovnici, bez samom-sebi-komentara. Nitko te ne primjećuje. Dobro, nisi zanimljiv/a, misliš. Kasnije objaviš drugi post. Opet isto. Nitko ne vidi da si tu, a ti misliš, nisi interesantan/na.
I onda su moguće dvije varijante:
1. Netko tko prati skrivene liste - primjećuje novi blog. Komentira. Blog ti se pojavi na naslovnici. Odgovoriš na komentar, odeš komentatoru na blog. I počne se blogersko klupko odmotavati.
2.Odeš na nečiji blog i ostaviš komentar, jer te je zaintrigiralo pročitano. Taj bloger ti uzvrati posjet i učini tvoj blog vidljivim, ostavljajući tako potreban prvi komentar.
U početku samo primaš posjete i odgovaraš ili ne odgovaraš kod sebe. Kasnije kreneš po blogu čitati druge i malo po malo ulaziš u svijet bloga. Netko ti pojasni kako da napraviš avatar. Poželiš imati linkove prema omiljenim blogovima, drugi ti objasni i to. Hoćeš postaviti sliku u post? Netko će ti i to objasniti. Uvijek ima blogera spremnih da pomognu. Sve dalje je nadgradnja. Više nisi bloger početnik. Sad ti pomažeš novima, čije početničke greške lako uočavaš.