Marketing
Meditacija u parku
Annabony mi nešto u komentaru aludirala na štrajk, ovo je prvi uopće u kojem nisam dugo bio, u ponedjeljak sam počeo raditi, imam svoje mišljenje, jučer sam ga iznio na sastanku, od jučer konačno i zvanično nisam više županijski povjerenik, ne pišem jer ne želim ometati one koji su još u štrajku, ozbiljno poput ovih iz prve zagrebačke gimnazije čije ideje pratim na internoj prepisci.
Najbolji dio radnog dana mi je predvečernja meditacija u parku s Jinom, možda je zbilja i bolje što ga, taj park, nisu baš sredili nakon što su ga totalno raskopali, pa zaista malo ljudi zaluta u njega, a to nama dvojici u svakom slučaju odgovara. Iako se svaki dan uvjeravam kako su ljudi odvratni, svejedno veći dio krivice svaljujem na sustav koji podstiče od kolege žestokog neprijatelja na radnom mjestu, ne znam kak više to nazivaju, socijalnim darvinizmom ili drukčije.
Inače park ispunjavaju prometna buka, prašina i miris dimnih plinova, guštaš jer znaš da živiš u gradu. Cipele poznate marke sam kupio u Berlinu, neću napisati koliko puta jeftinije od istih u novootvorenom dućanu na Korzu, svaki put me razveseli sjećanje na dijalog onda: Prodavačica:" Ali gospodine, to su..." "Zašto mislite da bi mi to trebalo biti važno."
Što to meni uopće nije važno, dapače, nisam ni primjetio?
Post je objavljen 01.10.2015. u 20:49 sati.