Ne plaši me novi svjetski poredak,
ni teorije zavjere i gušteri iz svemira,
jebe mi se što smišljaju Bildenberzi,
vitezovi templari ni illuminati,
ne bojim se cjepiva ni chemtrailsa.
Kakvi kurčevi islamisti i teroristi,
Obama, Putin ni Angela,
koje ebole i nepoznate bakterije,
kriva ph vrijednost u ustima,
prosti radikali,
zle masti,
i podli ugljikohidrati.
Plaše me mačke.
Obične,
neobične,
domaće,
s dvorišta i smetlišta,
i one rasne, aristokratske,
počešljane, raščupane i šugave.
Dok se mi zamaramo pizdarijama,
one leže na kaučima,
stolovima,
na vrh stuba,
po balkonima,
na komodama,
na prozorskim daskama.
Prave se tobože da čiste dlaku,
ližu se ko fol naivno,
ono, boli ih kuki...
Tobože su razigrane
i igraju se, kao.
Ali stalno su tu...
promatraju...
kibiciraju...
analiziraju...
pamte...
ne troše energiju bez potrebe...
zavlače se pod kožu...
manipuliraju...
I ako nekoj znatiželja
i uzme jedan od devet života,
i opet će nas sjebati,
zauzeti naše mjesto
i potom vladati svijetom.
A možda nekoga od nas već dresiranih
zadrže za batlere
ako budemo imali sreće.