U zrcalima svijesti,
ja plačem
ja tugujem,
ja se smiješim
ja sam bila,
ja jesam,
ja ću biti.
Bila sam
pripitomljena
mislima,
bezoblična,
nesprisutna
u trenutku.
Bijah plijen uma,
promatrah let ptica,
odgonetah
zakone gravitacije,
tražih mogućnost
nedjeljivosti,
gubih se u
fantazmogoniji
imaginarija,
u svijetu
bez mene.
To je bilo prije
Ljubavi.
… Došla je tiho,
nezvana,
sama
i ostala tu
među nama…
Zvuk starog
gramofona,
zov pjesme,
eho prošlosti.
Sjećam se.
Na pučini zbilje
odsjaj duše vremena,
misaona dimenzija,
vizija svijeta
vječne prolaznosti,
postojeće sada
bez jučer
i sutra.
Boje, mirisi, zvukovi, okusi oživješe osjetila.
Vidjeh moje lice
u tvojim
očima,
u okusu trenutka
miris purpurnog
sutona.
Na vršcima prstiju
mekoća tvoje kože.
Osjećam li
sebe ili tebe?
U glavi se
događa
ljepota.
U osjetilnom režnju
sinestezija,
u osjećajnom
kaos,
u misaonom
istina.
Nisam samo
jedno jedino
biće.
U meni živi
Proustova
kolona
sudinoka
vremena
i
Ljubav
Dijana Jelčić
slike... Salim Ljuma i Lovro Artuković... i vječno pitanje... crcalimo se mi u svemiru ilion unama...