Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Umnožena ja...



U zrcalima svijesti,
ja plačem
ja tugujem,
ja se smiješim
ja sam bila,
ja jesam,
ja ću biti.

Bila sam
pripitomljena
mislima,
bezoblična,
nesprisutna
u trenutku.

Bijah plijen uma,
promatrah let ptica,
odgonetah
zakone gravitacije,
tražih mogućnost
nedjeljivosti,
gubih se u
fantazmogoniji
imaginarija,
u svijetu
bez mene.

To je bilo prije
Ljubavi.

… Došla je tiho,
nezvana,
sama
i ostala tu
među nama…

Zvuk starog
gramofona,
zov pjesme,
eho prošlosti.

Sjećam se.

Na pučini zbilje
odsjaj duše vremena,
misaona dimenzija,
vizija svijeta
vječne prolaznosti,
postojeće sada
bez jučer
i sutra.

Boje, mirisi, zvukovi, okusi oživješe osjetila.

Vidjeh moje lice
u tvojim
očima,
u okusu trenutka
miris purpurnog
sutona.

Na vršcima prstiju
mekoća tvoje kože.

Osjećam li
sebe ili tebe?

U glavi se
događa
ljepota.

U osjetilnom režnju
sinestezija,
u osjećajnom
kaos,
u misaonom
istina.

Nisam samo
jedno jedino
biće.

U meni živi
Proustova
kolona
sudinoka
vremena
i
Ljubav

Dijana Jelčić




slike... Salim Ljuma i Lovro Artuković... i vječno pitanje... crcalimo se mi u svemiru ilion unama...



Post je objavljen 25.09.2015. u 12:48 sati.