Kreatori u sjeni: Surovi eksperiment nad Europom samo je početak
migranti
Piše: Jelena Ponomarjeva
Izbjeglice su dobro odjevene,imaju najnovije modele skupih mobilnih uređaja,raspolažu novcem za premještanje s kraja na kraj Europe,imaju informacije o optimalnim rutama...
Da bi se sačuvala kao civilizacija, Europa se mora boriti ne samo sa posljedicama nego i sa uzrocima migrantske krize.
Novosti koje dolaze iz europskih zemalja sve više liče na izvještaje sa linije fronta. U Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Makedoniji i Srbiji policija ulazi u sukobe sa ilegalnim migrantima, kojih je stotine tisuća krenulo u Europu. Niz vlada razmatra mogućnost upotrebe vojske, čak i snaga za brze intervencije NATO za zaštitu svojih granica. Bez sumnje, do toga će doći, ali i to, skupa sa mogućim raspadom Schengena i podizanjem zidova duž granica, države Europe neće spasiti.
Shemu daljnjeg razvoja događaja u Europi daju kadrovi iz filma Rat svijetova. Nikakvi zidovi ne spašavaju od navale ogromne mase ljudi, koji nemaju što izgubiti, koji u svojim zemljama, zahvaćenim zlom voljom gospodara igre i stalnim ratovima nemaju ni sadašnjost ni budućnost. Korijeni problema zalaze u prirodu globalnog kapitalizma kao svijetu grabeža i profita, koji je isprovocirao u drugom desetljeću 21. stoljeća novu veliku seobu naroda.
Specifičnost odlika devetog vala migracije, koji se sada događa u Europi, je prisila. Ljudi bježe iz svojih zemalja pod prijetnjom životu i sigurnosti, bježe od rata, siromaštva i poniženja. Eksperti međunarodne organizacije za izučavanje prinudne migracije (IASFM), određuju tu pojavu kao „kretanje izbjeglica i unutarnje premještanje osoba (osoba premještanih kao rezultat konflikta), a također i osoba premještanih zbog stihijskih i ekoloških katastrofa, kemijskih i atomskih katastrofa, gladi i projekata razvoja, i izdvajaju:
-Premještanja izazvana konfliktom, kada su ljudi prinuđeni ostavljati svoje kuće zbog oružanog konflikta, uključujući građanski rat, masovno nasilje, proganjanje na nacionalnoj osnovi, rasnoj, religioznoj pripadnosti ili pripadnosti socijalnoj grupi, ili žrtve premještanja zbog političkih uvjerenja;
-Premještanja izazvana realizacijom prostornih infrastrukurnih projekata, kao što su gradnja luka, puteva, aerodroma, isušivanje, siječa itd.;
-Premještanja, izazvana prirodnim katastrofama (erupcija vulkana, potres, poplava, suša itd.) i/ili katastrofama izazvanim djelovanjem čovjeka (havarije, radijacija itd.).
Glavni razlog migracije koja je zapljusnula Europu jesu oružani konflikti i ratovi, u čijem započinjanju su na ovaj ili onaj način učestvovale SAD i/ili njeni saveznici. Rijeke izbjeglica u Europi su posljedica političke destabilizacije velikih geopolitičkih prostora. Te rijeke izbjeglica će teći sve dok netko ne prestane sa tom politikom.
Nastajanje velikog migracijskog pritiska na Stari svijet lako se moglo predvidjeti i uzeti u obzir da su djelovanja – koja su vodila stvaranju snage što pred našim očima mijenja Europu – bila povezana sa direktnom dobiti za one koji su ta djelovanja provodili.
Glavni dobitnici organizacije masovnog bijega ljudi Trećeg svijeta u Europu su transnacionalne kompanije i SAD kao njihov objedinitelj.
Budućnost kakvu pripremaju Europi, koja se pretvara u melting pot Nş2, jasno je nagovjestio predsjednik SAD Barack Obama kada je u svibnju 2011. godine (krvavi unutarnji nemiri u Siriji tek su počeli), istupajući u Londonu, nemarno izrekao mnogoznačnu frazu: „Ovo stoljeće će biti stoljeće rađanja novih nacija“.
U svijetu ne postoji bolji teren za „izvođenje“ novih nacija nego što je Europa sa svojim multikulturalizmom, koji razlaže društvo, i općepoznatom tolerancijom, koja ukida pojam grijeha. Ipak, surovi eksperiment nad Europom samo je početak, samo prva etapa velike svjetske promjene plana reprogramiranja.
Pitanjima premještanja velike mase ljudi već desetljećima se na Zapadu bave ozbiljne ustanove – Brukinški institut, Bernski univerzitet za probleme unutarnjeg premještanja stanovništva, Londonska škola ekonomije, Norveški savjet za pitanja izbjeglica i drugi. Iste te 2011. godine, kada je Obama prorekao pojavu „novih nacija“, Londonska škola ekonomije i Brukinški institut (SAD) predstavili su Projekt unutarnjeg premještanja.
Glavna pažnja u tom veoma zanimljivom dokumentu bila je posvećena razradi mehanizama preseljenja velike mase ljudi iz raznih regija svijeta. Takvo interesiranje zasnovano je na mogućnosti globalne klimatske katastrofe – „novog ledenog doba“. U projektu su naročito obrađivana preseljavanja iz Sjevernog Atlantika u Sjevernu Euroaziju. Ipak, javnosti je poznat samo otvoreni dio tog dokumenta.
imigranti-izbjeglice
Ne isključujem mogućnost da se neke preporuke Projekta unutarnjeg premještanja provode danas na Europi. Proces izgleda organizirano. Izbjeglice su dobro odjevene, imaju najnovije modele skupih mobilnih uređaja, raspolažu novcem za premještanje sa kraja na kraj Evrope, imaju informacije o optimalnim rutama…
Trebalo bi spomenuti da je od 2004. godine predsjednik Brukinškog instituta, koji se bavio razradom „projekta unutarnjeg premještanja“, Strob Talbot, bivši zamjenik državnog sekretara SAD koji je za vrijeme Bill Clintona bio zadužen za odnose sa Rusijom.
Danas se u Europu u beskonačnim redovima kreću izbjeglice iz zona konflikata, stvorenih kao rezultat intervencionističkih politika SAD i njenih saveznika, Pritom sve troškove pomoći novim migrantima Europska komisija stavlja na pleća urednih europskih obveznika, zlobno nazivajući to solidarnom raspodjelom odgovornosti za sudbinu izbjeglica. Recimo još i to: netko mora tu atlantsku solidarnost platiti. Najbolje ako mogu Nijemci.
Ipak, to je samo jedan od aspekata veoma složene situacije u Europi. Postoji i drugi aspekt. Na njega je ukazala vodeći ruski stručnjak za Balkan Jelena Guskova. „Boraveći u lipnju (2015. godine – prim. J. P.) u Beogradu“ – pisala je ona – „obratila sam pažnju na to da su se u redovno mogli sretati mladići koji ne govore srpski i ne liče na izbjeglice. Obično su išli po trojica, nastojeći da se ne izdvajaju, mada je padala u oči njihova atletska građa. Jake trojke došljaka primjećene su i u drugim gradovima. Informacije o njima u sredstvima masovnog informiranja su nepotpune. Većina ’izbjeglica‘ koje su se pojavile u Srbiji su muškarci ne stariji od 27 godina, 94 posto su islamske vjeroispovjesti, 56 posto bez obitelji. Oni ne vole da se fotografiraju, imaju novaca…“
Tada, početkom ljeta, na to važno zapažanje nitko se nije osvrnuo. Zašto ovi krepki mladići, napustivši obitelji u domovini, idu u Europu, za šta su obučeni i čime će se baviti? To su pitanja na koja treba bez odlaganja odgovoriti.
Svojevremeno, izučavajući iskustvo Francuske revolucije, A. Tojnbi je pisao da će najstrašnije vrijeme za Europu nastati onda kad se unutarnji proleterijat spoji sa vanjskim. Izgleda da je došlo to „strašno vrijeme“, čiji je dolazak predskazivao predstavnik MI6 u londonskom Kraljevskom institutu za međunarodne odnose Arnold Toynbee.
Radikalni elementi, pristigli sa migrantima u Europu, lako će naći pristalice među isto tako nastrojenom omladinom Francuske, Italije, Španjolske. Iz takve gromovite smjese pojaviti će se bande, koje nemaju što izgubiti. To je s jedne strane. S druge strane će se pokušati pružiti pipci Islamske države na Europu – uostalom, Islamska država i lavina izbjeglica izgledaju kao pojave iste vrste prema osobini „neočekivanosti“ pretvaranja sebe u faktore globalne nestabilnosti. Upaljač za eksploziju Europe već je spreman. Tako je nastala uz pomoć SAD i NATO i albansko-kosovska država bandit. Kao rezultat antinacionalne politike euurobirokracije, pothranjene duhom atlantizma, antiutopija Jelene Čudovine Džamija Pariške Bogorodice prijeti da postane strašna realnost Europe.
Migrantska lavina 2015. godine, sa jedne strane, predstavlja bumerang sa usporenim djelovanjem, odložena reakcija na desetogodišnju politiku Zapada prema Trećem svijetu. Sa druge strane, to je vođeni proces, „projekt unutarnjeg preseljavanja“ u hodu. Europa se, kako se ne jednom dešavalo, našla pred epohalnom raskrsnicom. Znameniti ruski pjesnik Jurij Kuznjecov, obuhvatajući pogledom sudbinu Europe u 20. stoljeću, pisao je:
„I što je to vijek tebi donio?
Ludilo i eksperiment.
Biti ili ne biti – takvo pitanje
Uvijek je tvoje, Europo.“
Biti ili ne biti? Čini se da će se ovaj put od Europe tražiti konačan odgovor na hamletovsko pitanje.
Što se tiče djelimičnih mjera kojima pribjegava Europska komisija (ponovno razmatranje državnog budžeta radi stvaranja povoljnih uvjeta za migrante, „shvaćanje pomoći izbjeglicama kao nacionalnog zadatka“ – ono o čemu je govorila A. Merkel u video-obraćanju federalne vlade, također i pooštravanje kontrole redova izbjeglica), onda oni nisu u stanju da sačuvaju Europu kao civilizaciju.
Prvo, povećanje nameta za nacionalne budžete u uvjetima ekonomske krize biće teško, a u nizu slučajeva prekomjerno breme i za države i za građane. Drugo, pojačanje kontrole i moguće ponovno razmatranje ili čak odustajanje od schengenskih dogovora jako će zaoštriti proturječnosti unutar Europske unije, prenoseći breme spašavanja migrantske horde na najslabije. Sve to, ponavljam, Europu neće zaštititi i samo će dovesti do stvaranja pojasa „barbarske periferije“, slične onoj koja je u prvom stoljeću poslije Krista stegla obruč i uništila Rimsku imperiju.
Da bi preživJela i sačuvala se kao civilizacija, Europa se mora boriti ne samo sa posljedicama, nego i sa uzrocima. Migracjska kriza će trajati sve dok transnacionalne kompanije i strukture nadnacionalne vlasti budu rasturale i pljačkale po čitavom svijetu one koji nisu sposobni da im se suprotstave.
Kakav je tvoj izbor, Europo? Jesi li za pljačku ili nisi?
--------------
lp, borivoj
http://budan.blog.hr/
Post je objavljen 25.09.2015. u 08:45 sati.