Dragi moji Vučiću i Milanoviću,
iako nismo prijatelji na Fejsu, ja olakšavam dušu.
JER. Jer, vi i vaše vlade, savjetnici, analitičari, novinari, svi oni su jedna vrsta diplomacije, uspostave, održavanja i rušenja odnosa. Za plaću, za mandat, za naslovnicu, za referencu.
Ja nisam.
Poput stotina, poput tisuća i hiljada ljudi s obje strane te naše kratkoposrane granice, neki-tu-ja negdje-tamo-pr(ij)eko imam tetku, bratića, kolege, prijatelje, omiljene restorane, poslovne kontakte.
I svake minute, svakog metra mog boravka "tamo" nastojim biti najbolje od svoje zemlje, svoje putovnice, svog uvjerenja, svog sjećanja, svoje pripadnosti. I, Vučiću i Milanoviću et al, to su kilometri i vremena duži od vaših posranih mandata, koje plaćamo moja tetka, moj bratić, moji kolege i prijatelji i ja. Sa obje strane granice naših država, stanovništvom veličine bezimenog indijskog grada. I dok ćete vi, iako premoreni i nenaspavani, barem za vrlo utješne plaće počinuti, one jadne i ničim krive vozače šlepera ljuljat će preznojene vjetar u kabinama, a mi u osobnim autima bazat ćemo zaobilazno, ne bismo li ipak vidjeli tetke, bratiće, poslovne partnere, prijatelje.
Pa stoga, iako nismo prijatelji na Fejsu, unatoč kohortama vaših savjetnika, podanika i repetitora - uplatite neki diskretni hotel u Alpama, sa saunom, bazenom, paintballom, svim i svačim; ispucajte se, potucite se, po'te se, smirite se i dajte nama drugima da živimo svaku minutu našeg vremena, naše male, tihe, tako mukotrpne i tako srčane jebene diplomacije, kojom se vi kurčite!
Ne, izbjeglice, desetke tisuća duša, na kojima šiljite ego, nisam čak niti spomenuo.
Post je objavljen 24.09.2015. u 21:37 sati.