nisu nam iste
sjene
tvoja je sunce
istočnog pogleda
moja je
glasna tišina
noćna melankolija
izlijeva se
kao slabost
u čaši
okorjelog vinopije
jedino jos tješi
mekoća fluida
tihi zvuk
piana u blizini
svira mi
note predaje
ogoljene
mojom spremnosti
u crvenoj požudi
hodaju zvijezde
na ljestvama
naših snova
odlažem
umorna čekanja
moja i tvoja
ljubav
tone
u oceanske dubine
tvoju šutnju
moje oči