Da li sam jak dovoljno
da samog sebe udarim
kad zgužvam praznu postelju
i s porazom se sudarim
Toliko tvoje ljubavi
srce bi puklo na sav glas
al' zdravo za gotovo
olako shvatio sam nas
Bilo kad, bilo gdje, bilo s kim
nije tako ludo
kao što je s tobom, moje Čudo
K'o malo vode na dlanu
čuvam i ponos i stid
i noćas čut ćeš moj krik koji probija zvučni zid
Toliko toga ne mogu, ali bih probao sve
da u srcu tvome pustim korijenje...
n e d o s t a j e š . . . .
Post je objavljen 24.09.2015. u 14:44 sati.