Odavno sam odustala od postavljanja dijagnoze na Internetu. Pokušala jesam, priznajem. Ali za sebe. I to u trenucima kad mi je bilo toliko loše da sam već buncala. A otišla bih kod doktora jedino kad bih vidjela jako svjetlo i anđele kako me zovu da krenem za njima.
Znači, bjesomučno sam tražila odgovor na svoje pitanje. Zašto mi je loše? I kad će mi biti bolje? Postavljala sam dijagnozu po dijagnozu. Kupovala kreme, kapi, tablete… Masirala, mantrala… Na kraju i molila. A onda sam otišla kod doktorice. I bila zdrava za 3 dana. Nije to bio neki uobičajeni problem ali nije bilo ni tako strašno kako je u mojoj glavi izgledalo. To je bila moja prva i posljednja Internetska bolest.
Nešto kasnije počela sam raditi posao koji i danas radim, a koji podrazumijeva provođenje jako puno vremena na Internetu. Ispočetka sam tome pristupala naivno i svemu se čudila. Sada, nakon skoro 3 godine jednostavno znam – to je svijet za sebe. Tu nema emocija, iskrenosti, sućuti i dobrog prijateljstva. Ne kažem kako ne možeš naći prijatelja ili partnera pomoću Interneta… Ali kad tad, ako želite stvarno nekakvu vezu – bilo prijateljsku, bilo ljubavnu – morate se upoznati. Stvarno upoznati.
U ove tri godine nagledala sam se svega. Još uvijek se čudim kakvih ljudi ima i što sve izmišljaju, kako se sve predstavljaju… Evo, neki dan mi je jedna osoba, tko zna od kuda, tvrdeći kako zna o čemu priča, rekla kako je dovoljno sat vremena vožnje kako bi se stiglo od Pule do Dubrovnika. I kako je najbolji doček Nove godine u Hrvatskoj definitivno na Mirogoju. Da je tamo uvijek veselo, sa jako puno ljudi, svih rasa i nacionalnosti a da je u ponoć uvijek nevjerovatan i predivan vatromet. Što reći? Da nisam iz Hrvatske, da sam na primjer iz Australije, i ne znam ništa o Hrvatskoj – povjerovala bih u tu priču. Ovako sam samo odmahnula rukom, jer na takve stvari nailazim po nekoliko puta na dan. O bilo čemu se radilo, o bilo kome, o svim temama kojih se možete sjetiti – ljudi izmišljaju i glumataju. Ne svi. Ali onaj mali postotak koji izmišlja, ponekad je dovoljan da se pokrene čitava lavina izmišljotina.

Internet je odavno postao svijet za sebe. Sa nekim svojim likovima koji žive neku svoju virtualnu stvarnost. Mislite kako je Hrvatska premala i kako se to kod nas ne događa? Razmislite ponovo. Pogledajte samo koliko se u ovoj krizi ljudi okrenulo zaradi od kuće. Ljudi su aktivirali moždane vijuge, počeli koristiti svoju kreativnost i pokušavaju zaraditi koju kunu od kuće. Najbolji način reklame? Pa, od vrata do vrata nije baš praktično… Internet je savršen.
Društvene mreže su besplatne i vrlo brzo dođe se do jako puno ljudi. I što se događa? Da, baš tu u Hrvatskoj. Oko nas. U vašem i mom susjedstvu. Netko krade tuđe slike sa Interneta, predstavlja se kao neki kreativac i prodaje stvari koje nema. Ljudi uplaćuju novce, ne dobiju što su platili i dok se prijevara otkrije – lopov je već prevario pristojan broj ljudi.To su većinom sitne svotice za koje ljudi i ne pokušavaju nikome ući u trag. Nekoliko puta dogodilo se da se netko zanese pa traži više novca… Onda se digne nekakva pobunica i na kraju ništa od ničega. Ako prijavite policiji, oni će vas saslušati, ali u pravilu – ništa se neće dogoditi.
Humanitarne pomoći… Pogledajte samo koliko varalica se pojavilo, koji na temelju srcedrapajućih (tuđih!) slika skupljaju pomoć na svoj tekući račun. Toliko je već raširena pošast i toliko je ljudi prevareno da se oni kojima je stvarno potrebno moraju namučiti dok nekome dokažu kako im je stvarno potrebna pomoć.
Znači, takvi ljudi su itekako prisutni i na hrvatskom dijelu globalne mreže. A ti isti ljudi koji varaju, lažu, muljaju i izmišljaju prisutni su i u našim životima. Sudjeluju u raspravama na forumima i po Facebook grupama. Daju savjete i prave se pametni… Treba stvarno biti oprezan – i gdje postavljaš pitanje i od koga prihvaćaš savjet. Pogotovo kad se radi o zdravlju. I financijama.
Osim prevaranata i lažljivaca tu je jedan veliki i preveliki broj ljudi koji jednostavno MORAJU dati savjet. Pa ako vi postavite pitanje – oni će potražiti na Internetu odgovor za vas. Tu tek možete oboliti od koječega…
Evo… moji klinci malo su šmrkavi posljednjih dana. Kad bih postavljala dijagnozu preko Interneta imali bi: alergiju, bronhitis, upalu sinusa, treći krajnik, akutnu upalu ždrijela, astmu, cističnu fibrozu, laringitis, upalu pluća, čak i hripavac. Što se tiče liječenja trebala bih pokušati: inhalaciju micronefrinom, Rinolan sirup, Septolete, Claritin, Panatus sirup, Pholcodin, Fluimucan, ili – kaže jedna teta sa Foruma ‘u bolnicu odite u Zaraznu, tam imaju sve!’
A mi bili kod pedijatra i on presudio – prehlada. Piti čaj i puno tekućine… Čistiti nosić. I to je to.
Pažljivo sa Internetom i na Internetu. Prostor je slobodan i besplatan za svakoga i svatko može biti što god poželi…
I onda kad samo pomislim kako ljudi smatraju da si ‘bolestan’ ako igraš Candy Crush sagu…uz sve ovo nabrojano… Pa mi smo kamilica! Ali o tome drugom prilikom…
Post je objavljen 07.02.2014. u 19:24 sati.