Mnogo ljudi mnogo očekuje i uvijek neće biti ispunjenih očekivanja. Zašto? Zato što ako pođemo od sebe prvo uvijek sami sebe iznevjerimo, a kako nećemo drugoga. I naravno, roditelji mnogo očekuju uvijek od svoje djece, djeca od svojih bližnjih...Ako zaboravimo očekivanja...daje li se netko bez recipročnih očekivanja i treba li se davati. Nisam od onih ja tebi ti meni, ali treba se davati kada vidiš potrebu, kada osluhneš uhom, kad čuješ srcem...Ja sam diplomirana učiteljica sa znanjem slikara. Možda je najlakše kod nas učitelja završiti faks, ali nisu svi učitelji koji završe faks iako to na diplomi piše. Moja profesorica kaže da sam u srcu učiteljica jer kaže da neki ljudi imaju tendenciju stalnog učenja i prenošenja informacija. Volim učiti sebe i druge ako žele. Nisam tome obraćala neku posebnu pažnju, ali ako si takav onda si to ti. To nije nešto po čemu se čovjek izdvaja već uklapa, netko drugi voli popravljati mnoge stvari, netko rado kuha, netko rado voli biti šef drugima..i sve su to vrijednosti bez kojih ne možemo. Nažalost, ljudi postaju zavidni jedni drugima, a trebali bi se međusobno poticati kako bi svi bili bolji. Nema čovjek ništa, osim svog osobnog bijesa frustrirane osobe koja je stalno nezadovoljna svima...Osoba koja je stalno kisela ne vidi stvarni život i sve što joj je darovano, nema zahvalnosti kako jedan profesor reče. Kad počnemo pronalaziti zahvalnost u svakom danu i svemu što se događa oko nas, možda i očekivanja od drugih budu realnija. Možda, kad se dođe u doba roditelja sjetimo se kako su oni prema nama reagirali i zašto. Možda smo zaboravili tko smo mi jer nam je teško sjediti u tišini i pronaći sebe- reče jedan mislilac. Možda previše okrećemo natrag glavu tražeći bolja vremena, a ne videći naprijed ono još bolje i ljepše, ali samo ako želimo. Mnogo puta se čovjek sakriva iza tv-a, računala, mobitela iza mnogobrojne tehnike kako bi otupjeli osjećaji i kako bi se samo tražila neka prava koja su dana odavno. Vrijedi li doista da je čovjek čovjeku vuk...ne bih htjela vjerovati.Možemo li večeras ugasiti sve i biti u svjetlosti lampe ili svijeće, preispitati sebe, zahvaliti i krenuti naprijed? Može li se bez tehnike?
Post je objavljen 23.09.2015. u 17:34 sati.