Odavna nisan na blogu napisa njanci beside, ne da mi se, ali zadnji događaju su me malo tresnili, poljuljali u namjeri da i dalje mučin i ne pišen ništa.
Tinja to, nije da je baš od jučer, ali eto, sve do onoga momenta kad se nismo plasirali u Južnu Afriku na prvenstvo, pa je Bog & Batina rvackoga baluna milošću svojon ostavija Bilića ka izbornika, počelo je smrdit. Nadaleko ...
Naš balun je bolestan, do naza malo vrimena se Mučko Đubre sakrivalo izad rebambivenoga Vlatka Markovića, pokoj mu duši ... isto ka ča se već godinan sakrije izad «gospona» Barišića u klubu koji je nekad bija Dinamo a sad je obično trgovačko društvo za punjenje strogo određenih bankovnih računa u off-shore bankama pomoću trgovine dice koja znadu učinit bar dva na nogu.
Nekad smo se živcirali, grizli nokte doslovno, a i ostale ukućane, figurativno ...
... pogotovo kad bi nan se u Splitu, milošću onih koji drmaju HNS-om ukazala čak i mala prilika da uživo vidimo reprezentaciju (repku, za sjevernjake) znali bi guštat i napravit atmosferu, koreografiju, iako je i onda bilo oni ča su ronjali i govorili da je sve gnjilo.
Teška srca, moran priznat da su u pravu! Čir rvackoga baluna je puka, gnjoj se razletija svugdi i smrdi do neba.
Uvjerava san onda sam sebe da je to ipak HRVATSKA reprezentacija, ali posljednji događaji su me ljuto razuvjerili.
Od farse sa «izboron» novoga izbornika, da ne govorin o izboru pomoćnika koja je čisto ruganje tipa: «Eto, vidite, tovari, stavili smo i vašega čovika!»
Antu Mišu razumin, potuca se po trećeligašima oko Splita i ovo mu je došlo ka bingo.
Žaj mi je samo ča je, bar u početku, Vulić zagriza ješku ga glamac vulgaris, i dozvolija da ga uvučedu u cilu priču, iako je on za izbornika i sve ča sidu na cilu klupu oko njega – color TV od dva metra
O klokanu ne triba trošit beside, jer je njegova opjevana inteligencija obrnuto proporcionalna neospornoj količini srca sa kojon je igra balun. Nisu ga zaludu, od dragosti, zvali Crazy Joe!
Jedan od boljih citata, prepisano od moga prijatelja Hrvoja: