Marketing
Mile u Austriji
I ove godine uspjeli smo provesti predivna 3 dana sami bez djece.
Krenuli smo rano, oko 6, preko Slovenije put Austrijskog glečera Grossglockner za koji je Dado čuo da je raj za motoriste zbog predivnih cesta, ugodne klime i zanimljivog krajolika.
Prvi dio vožnje odradujemo rutinski, no već nakon prelaska slovenske granice Dado skreće u malene uličice i traži okolne puteve kojima se još nismo vozili.
Polako, bez presinga stizemo u podnožje Mangarta, te kao i obično, mjenjamo plan puta i odlučujemo krenuti prema vrhu.
Cesta k vrhu je zavojita, umjereno prometna ( najviše motorista, ali jako puno biciklista, ljudi na rolama za skijaško trčanje...) i okružena zelenilom, jako lijepa i ugodna vožnja.
Na vrhu
Predivan pogled na obližnje i udaljene planine, jezero, livade...udahnuli smo svježi zrak punim plućima, odmorili i krenuli dalje...ipak nas danas čeka još dosta puta...oko 200 km...preko Lienza do našeg odredišta (oko 3 h).
Vožnja među planinama je jako ugodna, unatoc vec laganom umoru nakon prijeđenih 250 km ( stali smo uz neku žutu baru u kojoj se Austrijanci kupaju, rastegli dekicu i malo ubilli oko) vozimo prema cilju.
Kasno poslijepodne počinjemo uspon prema Grossglockneru 3798 m, najviši je vrh Austrije i najveći ledenjak Austrije. Leži na granici između Koruške i Istočnog Tirola. Ima karakterističan vrh oblika piramide, zapravo se sastoji od dva vrha Grossglockner i Kleinglockner (3770) koji su razdvojeni formacijom poput sedla ( Glockrerscharte ). Cesta prema gore je savršena, Dado uživa, krajolik nekako nestvaran, kao zemlja hobita ili vilenjaka, sve je zeleno ( s obzirom da je 15.8.i kod nas suša oko 37 stupnjeva), pašnjaci, šume, stijene i na kraju led, temperatura je nekih 20 - 22 stupnja, taman ugodna za vožnju.
Cesta je jedna od najljepših i najznamenitijih panoramskim cesta Europe i najpoznatijih motorističkih ruta Austrije. Duga je 48 km, prolazi kroz nacionalni park. Zavojita taman toliko da vožnju na dva kotača čini iznimno ugodnom.
Na vrhu...odusevljeni prizorom!
Već u kasnim popodnevnim satima udaljili smo se s Grossglocknera...preko prijevoja Sinnwellleck, približno lijepom cestom prema jezeru i gradiću Zell Am See.
Nakon 200 - tinjak km ugodne vožnje, ukupno preko 500 km, stizemo do jezera.
Gradić je jako popularan među Austrijancim kao i stranim turistima, nemoguće je nezamjetiti izrazito velik broj turista s Bliskog istoka. Gradić je simpatičan, ali ne sviđa nam se velika gužva...ne želimo smještaj u buci i šušuru. Smjestili smo se u kampu uz obalu jezera odakle samo pogledom možemo sudjelovati u aktivnom noćnom životu Zell am see-a.
Kamp je krcat, jedva smo pronašli mjesto za naš mali šatorić i Mileta. Nakon smještanja i tuširanja žurimo na klopicu!! Dado jako gladan, a ja srednje... U prvom restoranu, uz obalu jezera, kažu da kuhinja više ne radi, 21:15, ne možemo vjerovati! Imamo još jednu šansu...ali i u drugom restoranu kuhinja više ne radi, žalosni, začuđeni i još uvijek gladni odlučili smo popiti bar cugu ( Dado je naručio veliku pivu, da se ipak malo "najede"). Na našu sreću, konobar je iz Vinkovaca i preko veze je Dadiću složio sendvič da šunkom...spas u zadnji čas!
Nakon smrzavanja po noći (unatoč troslojnoj odjeći i vreći za spavanje), Dado kaže da je njemu bilo ok (u boksericama i majici !!??) dogovaramo rutu prema Varaždinu, naravno okolnim cesticama, iako smo putem promjenili rutu još najmanje 5 puta.
Vožnja kroz Austriju izrazito ugodna, lagano smo umorni, ali ne žurimo i lijepo je, uživamo u selima Austrije (cvijeću) i samoj vožnji. Prošli smo kroz nekoliko zanimljivih malih skijališta (trebalo bi se sjetiti po zimi), pored Klagenfurta, pa kroz Bleiburg, cesticama po Sloveniji (uz neku rječicu, u debelom hladu, malo smo rastegnuli dekicu i ubili oko, jer inače ne bi mogli do cilja), Maribor, Ptuj i prema graničnom prijelazu i Hrvatskoj. Što smo se više približavali našoj granici bilo je sve toplije i toplije, a u Varždinu blizu 40 stupnjeva.
Pronašli smo hotel u centru grada, smjestili se, fino večerali u obližnjem restoranu i prošetali gradom, starim i novim dijelom, jako je pusto po ljeti. Danas smo opet prešli oko 500 km...
Ujutro, nakon obilnog doručka vozimo do Trakoščnana, jako je vruće. Pred ulazom se skidamo iz motorističke odjeće i u kratkim hlačama obilazimo dvorac. Jako lijepo...podsjeća na dvorac princeze Sisi u Beču, barokno, kičasto, ali izrazito očuvano, zanimljivo s obzirom na mnoge vladare koji su se izmjenivalli u tom kraju.
Prije polaska, naravno, opet rastežemo dekicu na kratki odmor i krećemo prema kući kroz Krapinu, lokalnim cestama.
Nismo dugo izdržali jer su cestice izrazito prometne, puno ljudi, djece, pretrčavaju, kamjončići, asfalt u banani, vruće...idemo na autoput prema Zagrebu, odnosno Rijeci.
Između Karlovca i Vrbovskog isključili smo se s autoputa i spuštali prema Kupi, polako uz Kupu i slovensku granicu do Broda na Kupi, Delnica i kući. Cesta uz Kupu je odlična za vožnju, posjećuju je brojni motoristi, iako smo se već nekoliko puta vozilli njome, jednako smo oduševljeni kao i prvi put. Sada nismo spavali u hladu, nego se kupali u umjereno toploj, jako ugodnoj Kupi. Osvježili se, odmorili i nastavili put kući...
Pozdrav...
Post je objavljen 06.09.2015. u 21:57 sati.