Svaki pravi kladioničar, a i onaj koji tek počinje zna da je vikend najbolji za gubljenje para. Zvučna imena klubova, sve lige su u punom zamahu i onda od cijele hrpe parova koja se nudi treba izabrati one prave, dobitne. Ponekad odigram nešto onako sebi iz gušta, ali mi to jako brzo dosadi u prijevodu čitaj jako brzo izgubim pare, ali moji ulozi nisu veliki 20 kn max za cijeli vikend. Kad to izgubim onda sam mirna i narednih pola godine ne pomislim na kladionicu nego samo uživam u utakmicama. Ne razumijem ljude koji ostavljaju brdo para na nedobitnim parovima. Polako ljudi meni nekad žao i tih 20kn šta mi poždere Supersport.
Imam ja i svoja pravila kojih se držim, a to su nikada se nemoj kladit protiv svojih, ali doslovno nikad. Nema tog Boga koji bi me natjerao da igram protiv svoga Hajduka ili protiv Manchester Uniteda. To su moji klubovi i protiv njih se ne igra, to je nepisani zakon kojeg se držim. Drugo pravilo je da ne igram talijansku ligu jer mi jednostavno ne odgovora i treće pravilo je slušaj svoj instinkt pa makar izgubila. Nikad ne idi protiv svog instinkta.
Prokletstvo toga svega je to što više znaš o sportu to ti je gore. Napraviš cijelu lijepu malu analizu u svojoj glavi zašto i kako bi neko trebao pobijediti, ali to vrlo često padne u vodu. Nekada razum nije najbolja nit vodilja. Ponekad srce pobijedi razum kao što momčad koja je totalni autsajder pobijedi velikog favorita. I to su trenuci koji čine sport lijepim jer na terenu ne igra statistika, ne igraju prijašnji susreti, ne igraju milijuni. Na terenu se moraš dokazati da si vrijedan te statistike i tih para koje se vrte oko tebe.
Sjećam se jednom tvoga pitanja da li bi stavila na nas. Zbunila sam se u prvom trenu. Kladioničarski riječnik ti nije bio svojstven. Zamislila sam se nad tim. Ulog su bila dva srca, mogući dobitak je bila ljubav koja bi trajala, a gubitak slomljeno srce koje neće tako brzo zacijeliti. Statistika nam je išla u korist itekako, razum i srce su bili suglasni.Mi smo bili čista jedinica koeficijent 1,05. Da. Moj odgovor je bio da stavila bi na nas.
Čak i danas kada s odmakom gledam na nas često se sjetim toga pitanja iz nekog razloga. Mi smo bili oni favoriti koji su pali tako lako bez prave borbe. Favoriti na koje nitko ne igra jer je koeficijent premali i naša pobjeda se podrazumijeva. A onda kada smo izgubili naš poraz je odjeknuo. Odjeknuo tako jako da je polomio sve ono dobro u meni . Niti te ljubavi su se uhvatile za moje srce, moju dušu za sve. I kada su popucali konci koji su to držali na okupu sve se slomilo. Taj poraz me uhvatio nespremnu. U potpunosti nespremnu.
Komentar poslije naše utakmice? Nismo bili pravi, nismo bili pravi jedno za drugo.
Post je objavljen 21.09.2015. u 12:34 sati.