Njegov prijatelj je bio protiv. Draga je bila razvedena, a samo 6 mjeseci je provela u braku. Pozvao ga je da kumuje, ali se prijatelj protivio. No ipak je pristao i kumovao im na vjenčanju. Imali su par godina sreće, sve je izgledalo bajkovito. Rodio im se sin, sreća najveća. Dosta je putovao, takav je posao imao, a ona bi ostajala s djetetom i majkom koja je često uskakala za čuvanje unuka. Jednom se vratio ranije nego je trebalo. Dječak se sam igrao ispred kuće. Tiho je potražio nju. U sobi je zatekao isprepletena tijela ljubavnika... život se srušio.
Na sudu kum nije likovao, iako je preljuba bila baš ono što je očekivao. Razvod brz. Dijete je ostalo majci. On se odselio. Ona se udala za ljubavnika. Dijete je više podizala baka nego roditelji. Dolazio je kod oca, s njim putovao često. Pri jednom ljetovanju sam ih i upoznala, u Makarskoj, kad su došli s mojim budućim. Sad je on imao primjedbu kumu, jer sam ja duge kose vezivala u kikice, pa ga je zadirkivao da osniva dječji vrtić.
Pošto je kum bio sam, često sam ga pozivala kod nas na ručkove, večere, slavlja. Volio je lijepo postavljen stol, ukusno skuhana i lijepo aranžirana jela. Nikad nije odbio poziv. A onda sam ga počela upoznavati s mojim slobodnim prijateljicama. Kako već i vrapci pjevaju, nije izabrao nijednu od njih, nego je u Pragu upoznao kumu, zahvaljujući gibanici. Ljubav je planula, kakvu ni on ni ona nisu ranije poznavali. Kumovala sam im ovog puta ja. Kuma je prihvatila sina kao svog i svuda su ga sobom vodili, a kad se mladi čovjek razbolio, na onkologiji se predstavljala kao njegova majka i uspijevala svuda doprijeti do njega sa dobrim zalogajem i utjehom. Rođena majka mu to nije priređivala... I kad se kuma razboljela, on bi uspijevao ući kod nje s osmijehom, na štakama nakon amputacije bolesne noge. Svi su na onkologiji znali kad istovremeno terapiju primaju majka i sin... Mladić nije uspio, kuma se izborila. A kum je nakon toga svega potonuo, prvo depresija, pa Parkinsonova bolest, pa sedam godina nepokretnosti u kojima ga je bolesna kuma njegovala 24 sata dnevno, ne misleći na sebe. Mislili smo da će ona potonuti prije njega, od iscrpljenosti.
Sad sam se vratila iz posjeta njoj. Da može, vratila bi ga ljubavlju da ga dalje njeguje. Samo da je tu...
Post je objavljen 25.09.2015. u 07:01 sati.