Sjeti se prvog pogleda ispunjenog u zoru na prvim sunčanim zrakama.
Sjeti se kiše koja je pala točno u podne i donijela svježinu zrelim trešnjama.
Sjeti se okusa zrelog grožđa koje smo zajedno brali.
Sjeti se one zimske večeri u kojoj je vani brijao oštar sjeverac.
Samo se sjeti.
Znaj, vrijedilo je.
Sjećanja nas vode u vječnost.
Ondje ću te čekati.
Post je objavljen 20.09.2015. u 13:14 sati.