Ode i Admiral (Admir Mahić, pjesnik). Zanimljivo, ja sam imao osjećaj da je on odavno otišao u besmrtnike, iz te birtije u kojoj sam u neka bolja vremena ljudovao i pio odlazili su jedan po jedan, internet ih je ipak u smrti pronalazio, sami, napušteni i zaboravljeni Kuđić, Džamonja... Bilo mi nekako prigodno da ostaju samo akademici kao Sidran i izdajice i bjegunci u tihi život Ljove i ja. Kad tamo shvatih tek kad sam ga uguglao nakon vijesti koja me sustigla uz jutarnji čaj, on je sve ove godine itekako živio, imao i svoju fejs stranicu, putovao i naslikavao se s pivom i mladim prijateljicama između ostalog.
Ode i drugaricin kompjutor, izdajica koji ostavlja u trenutku uzbudljivog projekta. Dobro, meni je lako privremeno se odreći skypea i sličnih blagodati izmišljenih za one koji imaju prijatelje i prebaciti ih na njeno ime.
Znam da sam već dosadan s ražnjićima i ćevapima, kaže konobar, taman naučio da ja jedem kombinaciju (šiš i ćevapi), a ono jedan dan jetrica, pa serija ražnjića, nisu pretjerano začinjeni i Jin ih voli, a to je itekako bitno.
Sad će netko prigovoriti, on to ne bi smio, nismo ni mi smjeli sve one sarajevske godine prolumpati...