Kad imaš 44 godine, ne ložiš se na večernje izlaske a k tome ti je i radni dan, subota nije niš posebno.
Postoji samo jedna bitna razlika: sutra ne radiš pa možeš spavati koliko hoćeš, ali ni to nema neki poseban smisao ako navečer ne zaguziš vani. A ja nemam gdje zaguzit, jer se i subotom ponašam kao i svim drugim danima, a osim toga imam frišku dragu, pa ću vjerojatno navečer biti kod nje.
Vikend storija zapravo počinje u petak, kad su u moj slavonski kraj zalutala tri splitska bajkera, a ja sve od sebe dao da se malo družim s njima iako se ne vidjeh od posla. Glupo mi je da jarani samo prođu, a ja s njima ni cugu ne popijem. Tako je bilo u petak, tek smo 20 minuta sjeli uz kavu i morali se razići. Smještaj su rezervirali u susjednom gradiću. A u subotu... Jbga, ja radim, a oni ne znaju gdje će se đirati. Ništa nije sigurno. Možda se nešto i dogovorimo poslijepodne.
I nismo se dogovorili, naravno. Jerbo kad je netko na motoru, taj se uglavnom ne javlja na mobitel. To i jest svrha motora - zaboraviti na svijet oko sebe.
A oni su se đirali. Bili čak i u mom gradu poslijepodne, dok sam spavao, slomljen od posla.
I navečer zapalih k dragoj, kad se ovi već ne javljaju. A draga je jedna friška priča, iako ju znam već nekoliko godina, tek prije par dana sam se angažirao oko nje. Bila mi je zanimljiva cijelo vrijeme. Oku zgodna i ugodna u druženju, uglavnom chatovima (jednom smo kavu popili skupa, nakon toga smo se uglavnom virtualizirali), odlučio sam da konačno malo zagrebem ispod površine. Drugi susret je ponovno bila samo kava, a treći se dogodio u njezinom stanu. Možda to ne bi išlo tim tijekom da mi neki dan nije poslala fotku u bikiniju. A fotka je bila... MRNJAUUUUU! Što bi rekla jedna moja odvaljena frendica - gledao sam ju kao gladan burek.
U prijevodu na muški hrvatski to bi glasilo otprilike "Al' bi ja to j***!".
A "Al bi ja to j***!" je sama srž privlačnosti, korijen muških emocija prema ženi, vjerovali vi to ili ne. Nakon te rečenice potrebno je samo malo poklapanja karaktera pa da plane ljubav, bez obzira koliko ona trajala.
I tako, odlučih ja nju "riješiti", što god poslije bude. I riješih ju.
A na pitanje da li se tu moglo dogoditi nešto više, danas znam odgovoriti.
NE. Nije moglo.
Jer kad sam malo zagrebao, ispala je poprilično plitka i nezanimljiva. Dvosmislene zajebancije prolaze s mnogima, ali nikada ne oslikavaju stvarni sadržaj. Njega skužiš tek u ozbiljnijim pričama. A njega NEMA. Ne čuješ stav ni o čemu, a ni bilo što drugo što čuješ ne zvuči zanimljivo. OK, sise i dupe - sve je tu. Da li je to najvažnije? Ne.
K tome me je odmah uhvatila testirati. Prilikom trećeg susreta sam u njezinom stanu zatekao prijateljicu. Kao - slučajno.
A sinoć, na četvrtom susretu je neka druga prijateljica trebala SVRATITI NA KAVU u 22:30. Jerbo radi do 22:00, pa joj je usput.
Mislim, what the fuck? Pokazuje me se bliskim frendicama ne bi li me one ocijenile??
Kresnuli smo se jednom i naglo mi je opalo raspoloženje. Smislio sam zapravo što ću raditi iza 22 h da vuci budu siti a ovce na broju. Ne želim upoznavati više nikakve prijateljice, bar ne u ovoj fazi veze. Nazvao sam frendove bajkere, oni su se upravo spremali za izlazak. Smjestili se, otuširali, sredili, malo odmorili, a sad idu osjetiti puls novog i nepoznatog grada. Idem s njima, tek da izbjegnem neželjeno upoznavanje. Jer - stvarno mi se to nije dalo.
I kako sam to odlučio, tako sam postajao sve svjesniji da se neću ni vratiti natrag. Jer sve u meni je htjelo pobjeći od te dosadne žene koja u tri susreta želi izdefinirati jesmo li jedno za drugo. Još sam neko vrijeme pokušavao glumiti da je sve OK, želeći samo da iziđem iz stana.
A kad se zamislim to se na meni vidi. I onda taj netko mora pitati što mi je. Lagati ne znam i istina brzo provali na vidjelo.
Uglavnom, ostavih ju u suzama. Koliko su one bile prave ili hinjene, ne bih se zamarao razmišljajući. Otišao sam hladan, bez truna želje da se opravdavam.
Za sve je uglavnom potrebno dvoje. Za privlačnost, za seks, za dobar ili loš odnos.
Za prekid je uglavnom dovoljno i jedno.
Ostatak večeri provedoh s frendovima. Nisam ni znao da će me večer s trojicom Splića odvesti u cajkaški klub. I, kao totalnom laiku, bilo mi je zanimljivo to promatrati. Sad kužim... Seks prodaje. Nema to veze s glazbom, osim što ih, izgleda, malo stimulira. Jebena gužva u kojoj se guze u prolazu "slučajno" češu o ćune a sise na gotovs o nadlaktice onih što se nađu na putu. Glazba nije bitna, osim snažnog basa što tuče iz zvučnika. Seks je u zraku. Netko će j***t, netko masturbirat.
Jedino mene to uspješno zaobilazi. Možda zato što sam svoje odradio još prije izlaska. Ili što me taj idiotski rod barem večeras više ne zanima.
Ubrzo pozdravih frendove s željom da se dobro provedu. Cajke nisu moj svijet. Moj su svijet sjebane princeze koje u prva tri spoja žele skužiti jesi li muškarac njihovog života, da ne troše vrijeme na budale.
A ja sam, čini se, njihova dežurna budala, koja unutar celofana traži i sadržaj.
P.S. - tek sad vidjeh da sam uvod u ovaj post napisao prije tjedan dana... Opet subota, opet ista žena. U tjedan dana sve je riješeno, Zapravo, i nije to toliko loše. Hvala joj.
Post je objavljen 20.09.2015. u 02:12 sati.