Marketing
Art kino
Pogledam nekad program art kina, dolazi izgleda zanimljiv izbor kratkih filmova, no ne ufuravam se, jer zaobilazim kulturne ustanove u koje ne mogu ući s psom. Kinoteka sam se srećom dovoljno nauživao, sjećam se vremena kad bih izlazio jer mi je Kurosavin film bio dosadan, u glazbi je bilo još drastičnije, Rolling Stones su mi spadali u prosječne bendove, naravno oni koji su preživili i opstali danas su najbolji.
Gledajući reklamu za art kino u iščekivanju busa (dovoljno dugački šetalački krug sam odradio) palo mi je na pamet da sam u stvari napravio samo dvije fotografije, jedne možda da, a vjerojatno ne, izbjeglice kako mirno i duboko spava na klupi u centru i da to nije dovoljno za post.
Odlučio sam i napravio u četiri minute do dolaska busa par fotki na kojima svojim odrazom u staklu dokazujem ono što mi se ne vjeruje, da ja uopće nisam autor svojih fotografija, gdje je uopće taj fotić
Post je objavljen 19.09.2015. u 12:01 sati.