Marketing
niskost širi krila
gnjide izlaze
na vidjelo
Upravo ovih dana po internetu se prosljeđuje citat Vlade Gotovca: „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!“ Istovremeno se valja i nešto drugo, što bi po logici trebalo da šire neki drugi i drugačiji ljudi, ali – kako nas iskustvo uči – ne bi se trebali začuditi da se otkrije da i jedno i drugo šire u velikom broju i jedni te isti likovi. Drugo je, naime, unutar ogromne konkurencije, rijetko bljutavi primjer upravo niskosti, da ne može niže.
Nisam mogao izbjeći da na Facebooku naletim na taj degutantni ispljuvak u više varijacija. Fotografija na kojoj se vidi povelika grupa mladih muškaraca koji očigledno pripadaju tsunamiju očajnika koji upravo nadiru popraćena je prijetvornim ili sarkastičnim tekstom koji traži da pobrojimo koliko je žena i djece među njima ili glumeći naivnost iskonski glupo pita zašto nisu ostali u svojim domovinama i borili se. Bez prikrivanja se sugerira da nam to pod krinkom izbjeglica zapravo dolaze prikriveni teroristi, fanatični džihadisti i diže panika da su nas nakanili pokoriti osuvremenjenom metodom trojanskog konja.
Već sam izbor fotografija je manipulacija. U tolikom mnoštvu naroda koje se pokrenulo moguće je usnimiti gotovo bilo kakvu fotografiju, a ako se od svih mogućih prizora izabere samo jedan, on više govori o onome tko je fotografiju izabrao nego o onome što prikazuje. Situacija je toliko složena da predočavanje očiglednoga fotografijama zahtijeva galerije raznovrsnih prizora, a ne jednu fotografiju. To da slika govori kao tisuću riječi je točno, ali svih tisuću riječi mogu biti laž. Čak i da je istina da je veliki dio, recimo 75% onih koji se zlopate preko pola svijeta, a izgleda da je istina, mora da tome postoje i druga objašnjenja osim očigledno glupavog koje se implicira.
Koliko je taj primjer nizak, školski primjer niskosti, govore fotografije nečega drugoga koje bi nam svima trebale biti poznate, a mnogima su prizori poznati iz osobnog sjećanja, pa im fotografije za prisjećanje nisu ni potrebne. Krajem šezdesetih godina i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća iz Jugoslavije su išli specijalni „gastarbaiterski“ vlakovi prema Njemačkoj. (O tome je Krsto Papić snimio odličan dokumentarni film „Specijalni vlakovi“ koje se u dijelovima može vidjeti na Youtubeu.) Pogledajmo dvije fotografije s kolodvora odakle su vlakovi kretali: sve sami muškarci između dvadeset i četrdeset godina, u naponu snage, vojni obveznici!
Hoće li se itko pitati zašto su na fotografijama samo muškarci?
Hoće li itko ustvrditi da oni idu u Njemačku da bi podigli socijalističku revoluciju?
Hoće li itko zamjeriti gastarbaiterima što nisu ostali u Jugoslaviji i borili se protiv mrskog socijalističkog poretka koji su napuštali?
Da imam više vremena bio bih u ozbiljnom iskušenju obići FB-zidove postojećih FB-prijatelja i „odfrendavati“ svakoga tko je objavio neku takvu bljuvotinu niskosti bez kritičkog komentara. Nije ovdje riječ o ustaškim zmijama (ili nečemu sličnom), nego ljudskim gnjidama (što se međusobno ne isključuje). Pa neka ostanu u smradu sebi sličnih i tonu u svoje živo blato umjesto da tim blatom gade uokolo.
Post je objavljen 18.09.2015. u 21:22 sati.