Dan!
Nekako ovih dana nemam inspiracije,pa ti onda samo tako ubacim koju sličku
i prepišem neki stih... Što naravno ne znaći da mi nije u interesu biti ovdije...
Volim biti tu jer mislim da mi je to jedini način na koji ti mogu reći koliko mi fališ i koliko te volim...
Bojim se da ne pobjegneš od svega i stvarno nebih želio da se to desi... Jučer je bio tvoj tata i tu je
razgovarao sa jednim stričekom kojem je nešto rekao, da su mi se noge odsjekle... Poznavajući tebe
i situaciju u kojoj se nalazimo mislim da to nije moguće i ne vjerujem da je to istina...
Ifka draga,Čudo moje, jako mi fališ i nevjerujem da ću uspjet preživjet sve ovo... Ovaj kamen koji mi pritišće želudac
svakim danom je sve teži i teži, a ja te volim svakim danom sve više i više....
tako eto malo sam ti se izjado i nije mi ništa lakše... Želim ti reći da je berba prošla vrlo uspješno i da sam eto, jako zadovoljan količinom.
Imam još jednu u nedjelju i to je za ovu godinu to... A ti mi tako fališ... Petak je,tko zna možda se odlučiš navratit doma,pa te možda i vidim...
pusu ti šaljem...
f a l i š . . .
Post je objavljen 18.09.2015. u 12:24 sati.