Marketing
Zamka lijepih uspomena...
U krajobrazu duše, u svemiru svijesti osluškujem rapsodiju procvjetalog jutra, osjećam snagu zamke lijepih uspomena i prisjećam se tišine satkane u obrise davnih snova. Neka nestvarna svjetlost počiva u biserju razasutom pješčanim žalom sjećanja.
Otok sreće, neispisana utopija, zatvoreni krug ljepote i spokoja, dodirljiva snenost sanjanog raja.
Raj na zemlji, poetika postojanja ispisana u hrid na kojoj buja život. Jezero sreće u kojem žive vjerovanja.
Drevna Melissa, medovina pretočena u doživljaj ljepote, u miomirisne slike u galeriji uspomena. Koračam padinama sjećanja i skupljam blago izgubljeno u vremenu oluje srca. Udišem miris ružina drveta koje niče na obroncima snoviđenja i slušam tišinu Bogova već davno zapisanu u mojim pjesmama. U pukotini željenog zaborava, u riffu nutarnje gitare čujem jecaje iz vremena nepostojanja.
Čujnost me uvlači u šušanj tišine. Osluškujem buđenje ljubavi. Na dnu kaleža života, u klijetkama življenja vrije sreća.
Razmišljam o Sartrovoj egzistencijalističkoj misli "Pakao su uvijek drugi..." i razumijem njenu dubinu. Sartrovo vrijeme je bilo vrijeme zatajivanja snage nutrine, vrijeme nevrednovanja emocionalnog uma. On je filozofirao iz sebe samoga, fenomenološki koračao stazama duhovnosti, odrekao se materijalne nagrade. Paul i Simone su živjeli Raj i Pakao živeći ljubav...
Raj i pakao su u svakome od nas, nosimo sjaj sunca i vatru grijeha u dubini sebe, o nama ovisi u šta ćemo pretvoriti život. Na nebu nutarnjeg svemira plutaju jata zvjezdanih ptica i opijene slašću, odjenute oblinama svijesti, plešu ples tetrijeba i ždrala.
Osjećam blizinu srodnih duša, vidim dlanove na kojima blješte zrake izlazećeg sunca. Razmiću oblake, sijeku Gordijski čvor nagomilanih sumnji.
Život je uistinu jednostavan i lijep... živimo ga!
Dijana Jelčić
Post je objavljen 17.09.2015. u 08:53 sati.