I tako volim ja i pisakati i poslati nekad negdje...ali stvarno volim. Mojih nekoliko strasti su samo umjetničke i nema mjesta nekim drugim ...Vidim i sama kako sam ponekad zaljubljena u čitanje poezije, proze, knjiga psihologije, krimića, umjetnosti i tako, ali...nikad ljubiće...Promatranje neba koje je svaki dan drugačjie i oblaci....oblaci su divni...mogla bih satima gledati...( ali nedovoljno to radim... tako dok vozim gledam oblake...dok šetam gledam ih...) toliko ih je mnogo da svatko može imati svoj oblak. Volim glazbu koja ulazi kroz mene dok diram tipkle piana ili nekog instrumenta...ponekad se volim izdivljačit na bongosima, ali nema više onog dečka koji ih je imao na kojem smo svi rado dolazili istrest svoju emociju i pronaći sebe u nekom drugom obliku. Boje...što reći...da ih ne vidim mislim da bih uvenula...Dok sam u svemu tome volim biti sama sa sobom...Volim imati onu tišinu koja mi daje ono mnogo...I oduvijek mi je tišina prijatelj s kojim radim i koji mi otkriva više mene i ono što trebam popravit, učinit...biti. Volim biti u tom stanju divote stvaranja kad je sve nekako bliže, kad znaš kako nešto napisati, odsvirati, odslikati...Kada ne znaš što će nastat, ali je zato divan taj proces nastajanja. I to je sve umjetnost koja dira naše duše kako bi doticala i druge kroz nas.
ah...da na Radio Ludbregu sam sudjelovala u jednom natječaju nedavno i upala mi je pjesma u njihov zbornik i na CD...uau...nije bilo s nekom velikom namjerom i za prvi put sudjelovanja...super...
https://www.scribd.com/doc/277478944/RADIO-LUDBREG
Post je objavljen 16.09.2015. u 16:36 sati.