210. je bila normalna godina, kao i druga djeca rođena te godina u Kamisu 66 i ja sam bila vrlo normalno dijete.
Ali ne i mojoj majci. Ona je bila pri kraju svojih tridesetih i bila je uvjerena da više ne će rađati. U naše vrijeme, rađanje u tridesetima je smatrano vrlo kasnom trudnoćom.
Nadalje, moja je majka, Mizuho Watanabe, imala važnu poziciju knjižničarke. Njene odluke nisu utjecale samo na budućnost našeg okruga, nego su, u određenim slučajevima, mogle završiti smrću drugih. Morala je izdržati takav pritisak svaki dan, plus morala je i biti oprezna zbog trudnoće, što nisu uobičajene tegobe s kojima su se ljudi susretali.
Tijekom tog razdoblja, moj otac, Takashi Suigura, je bio gradonačelnik okruga. To je samo po sebi bio zamoran posao. Ali, u vrijeme kad sam rođena, posao knjižničarke je nosio neusporedivo veću odgovornost nego posao gradonačelnika. Naravno, još uvijek je tako, ali je vjerojatno bilo još više izraženo tada.
Moja majka je bila usred sastanka o klasifikaciji novootkrivene kolekcije knjiga kada su joj počeli trudovi. To je bilo preko tjedan dana prije predviđanog termina, ali budući da joj je vodenjak pukao bez upozorenja odmah je bila prebačena u rodilište na rubu sela. Zvuk mog plača se čuo ni deset minuta nakon toga.
Nažalost, moja pupčana vrpca je bila omotana oko mog vrata. Moje lice je bilo ljubičasto i nisam mogla plakati kako treba. Babica, koja je bila nova u tom poslu, se skoro onesvijestila od panike. Srećom, vrpca je lagano presječena i napokon mi je bilo omogućeno disati zrak ovog svijeta i zdravo zaplakati.
Dva tjedana kasnije, u istom rodilištu, rodila se moja buduća prijateljica, Maria Akizuki. Osim što se i u njenom slučaju radilo o prijevremenom porođaju, ona je, kao i ja, rođena s omotanom pupčanom vrpcom oko vrata. Iako je njeno stanje bilo puno ozbiljnije od mojega; bila je gotovo mrtva kad je bila rođena.
Babica, naoružana s iskustvom mog rođenja, je riješila stvari vrlo mirno. Da se dogodila i najmanja greška, da je vrpca bila prerezana malo kasnije, nema sumnje da bi Maria umrla.
Kad sam prvi put čula tu priču, bila sam ushićena da sam indirektno spasila prijateljičin život. Ali sad, svaki put kad se sjetim toga pogodi me val zamršenih misli. Zato što, da se Maria nije rodila, nikad se ne bi dogodio ni tako velik gubitak ljudskih života…
Vratimo se priči. Provela sam sretno djetinjstvo, okružena bujnom prirodom mog rodnog sela.
Post je objavljen 15.09.2015. u 23:36 sati.